Andrea Andrassy

Ona kaže, ‘Oduvijek sam radila ono što želim, ili barem nastojala raditi što želim, tako da se moj trenutni životni stil ne razlikuje od onog prije’.

Ja kažem. Najljepša je stvar kada karijera i strast hodaju ruku pod ruku. Kada možete svjedočiti nečijem uspjehu, kada imate priliku gledati rušenje zida od predrasuda, i kada i sami osjetite da ništa, ali baš ništa u životu nije nemoguće.

Stoga mi je izuzetna čast što sam imala priliku intervjuirati jednu od najuspješnijih kolumnistica nove generacije u Hrvatskoj. Prekrasnu žensku personu koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Njezino je ime – Andrea Andrassy.

Draga Andrea, navjerojatnije bi bilo pristojno predstaviti te kao stand-up komičarku, radijsku voditeljicu i kolumnisticu jednog poznatog portala. Ja to neću učiniti. Ne zato što sam nepristojna, već zato jer to rade svi, a ja ne želim biti kao svi. Ja ću te predstaviti kao ženu koja zna nasmijati ljude, a to je teško. Možda i najteže. Pogotovo danas kada je sve samo ne smiješno. I u tom (na prvi pogled) smiješnom, a (na drugi pogled) ozbiljnom svjetlu želim otkriti neke nove stvari o tebi. Dakako na moju radost i radost čitatelja mog bloga. Pa krenimo…

1. Draga Andrea, osjećaš li da živiš svoj san? I koliko bi se po tebi snovi trebali razlikovati od stvarnosti? Kažem to iz razloga jer mi se čini da vrlo mali broj ljudi sanja, većina ih se nažalost, bavi preživljavanjem…

Iskreno, nisam nikad na to gledala baš tako. Oduvijek sam radila ono što želim, ili barem nastojala raditi što želim, tako da se moj trenutni životni stil ne razlikuje od onog prije. Istina, sada iza sebe imam neke uspjehe koje nisam imala prije nekoliko godina, ali mislim da to nije življenje sna…više bih to definirala kao uživanje u plodovima dugogodišnjeg rada.

2. Kad smo već kod života i življenja, je li tvoja misao ‘Čovječe, nemoj bit šupak ispod zvijezda.’ ujedno i tvoja misao vodilja? Radiš li na tome da u svemu što radiš budeš čovjek i koliko je teško u šupcima preplavljenom svijetu opstati i biti svoj?

Zna biti teško, ali uvijek pristupam stvarima filozofijom:

‘Ako je netko drugi govno prema tebi, ne moraš i ti biti govno prema njemu, jer si onda i ti govno.’

Nažalost, u svijetu u kojem radim ima puno ljudi koji nemaju baš najbolje namjere i ne ponašaju se onako kako bi bilo lijepo da se ponašaju, ali opet, ja s njima nemam veze – ja se trudim ne bit taj šupak iz citata, što je ponekad teže nego što se čini, ali pokušavam svaku večer leći u krevet znajući da nisam nikome napravila ništa ružno.

10980173_886484144719625_4775661988197841695_o

3. Negdje sam pročitala da si dugo htjela studirati glumu ali si shvatila da to ipak nije za tebe. Ipak, da dobiješ priliku zaigrati na kazališnim daskama koju bi ulogu najradije odabrala za sebe i zašto? Navest ću tri žene potpuno različitih pogleda na svijet... Barunica Castelli (Gospoda Glembajevi), Nora (Ibsenova Kuća lutaka) ili Jane Eyre, (istoimeni roman Charlotte Bronte)?

Da, bilo je planova da upišem glumu, ali to je ostalo samo u planovima. Pronašla sam se u stand-upu i pisanju, a tu je i radijski posao, tako da se kreativno izražavam u drugim domenama. Što se glume tiče, definitivno bih se voljela okušati u njoj, a što se likova tiče, ne znam bih li birala sama. Kod glume me privlači upravo to da dobiješ ulogu i moraš se uživiti u nju, kakva god ona bila.

4. Smatraš li da su bogatiji ljudi – sretniji ljudi?

Mislim da su sretni ljudi sretni ljudi, i da to nema veze sa financijskom situacijom. Naravno, ljepše je biti tužan na Maldivima nego u svom stanu, ali mislim da je sreća nešto što uvijek dolazi iznutra. Znam ljude koji su postali uspješni u financijskom smislu, ali i dalje su nesretni jer nisu sami sa sobom definirali što žele od života.

‘Ne možeš očekivati da će te novac usrećiti, pametnije je da naučiš biti sretan bez novca.’

andreanovo25022014-625press

5. Koliko znam uživaš u posljednjim mjesecima svojih dvadesetih. Koja je po tebi najteža, ujedno i najvažnija lekcija koju si naučila tijekom faze lude dvadesete?

Pa, nisam baš bila previše luda. Puno sam radila, upoznala puno ljudi, i to isto namjeravam i dalje. Naučila sam da se oko nekih ljudi jednostavno ne isplati truditi, i da postoje ljudi koji će ti biti prijatelji samo dok su uspješniji od tebe. Naučila sam i da se treba kloniti ljudi koji se ne vesele zbog tvojih uspjeha, te se držati onih koji će se iskreno obradovati kad čuju da ti dobro ide.

6. Uspjeh ti kažu – ljudi nikada neće oprostiti. Koji je tvoj stav o tome i jesi li ikada (a vjerujem da jesi) doživjela oblik netolerancije ili čak grube predrasude prema onome što jesi i što radiš?

Smiješno je to – kad sam kretala sa svim ovim, bilo je puno pametnjakovića koji su mi govorili da se moram uozbiljiti i „pronaći pravi posao.“

Sad kad se sve nekako uobličilo u karijeru, ti isti ljudi tvrde kako su ponosni i kako su oduvijek znali da ću uspjeti u tome što radim. Meni je potpuno svejedno misli li netko da bih nešto trebala raditi ili ne, i misli li netko da možda ne zaslužujem nešto ili ne – znam točno što stoji iza stvari koje trenutno radim, i to je dovoljno. A što se tiče neopraštanja uspjeha – pametnije je da se ljudi fokusiraju na vlastite projekte nego da komentiraju tuđe. Ako samo filozofiraš oko tuđeg uspjeha, nemaš vremena napraviti svoj.

7. Moram te pitati. Svi govore da je unutrašnja ljepota važnija od vanjske, no budimo realni, nitko nam ne daje šansu da mu pokažemo koliko smo lijepi iznutra, ako već nismo izvana. Smatraš li da je u današnje vrijeme opsjednutosti vanjskim izgledom suviše licemjerno govoriti o unutarnjoj ljepoti? Što za tebe predstavljaju žene poput Kim Kardashian i dal bi se ikad i sama podvrgnula kakvoj estetskoj operaciji u ime ljepote?

Meni idu na živce ljudi koji kažu da odmah moraš suditi ljude prema unutarnjoj ljepoti. Naravno da ćeš kasnije biti koncentriran na nju, ali kad upoznajemo nekog novog, prvo vidimo vanjštinu. Kasnije odlučuješ je li vanjština u skladu s unutrašnjosti. Mislim da nije licemjerno govoriti o unutarnjoj ljepoti, jer je ona još uvijek najvažnija, a što se tiče plastičnih operacija – mislim da ne bih to učinila. Nos mi malo ide ukrivo i bilo bi mi draže da više ličim na Adrianu Limu, ali tak je kak je. Moje lice je kombinacija onog što su napravili moji roditelji, a kada bih to išla dirati, značilo bi da brišem dio njih sa sebe.

8. Jesi li kao osoba sklona riskiranju i hazardiranju, tipa – hoću sve sad i odmah ili si više ziheraški tip – idem polako ali sigurno…

Mislim da sam pola-pola. Odgovorna sam i jako organizirana, i ne radim stvari iz hira. Do sada sam odbila dva televizijska projekta jer mi se činilo da to nije za mene, i brojne ponude koje bi možda donijele trenutni boom i prepoznatljivost, ali posljedice ne bi bile toliko dobre. Opet, nisam ni tip koji sve važe i ništa ne iskoristi – slušam intuiciju. Ako imam osjećaj da nešto treba napraviti, to i napravim.

portfolio-andrea-bottom

9. I za sam kraj. Da se ljubav može opisati u jednoj riječi a da to nije riječ ljubav koju bi ti riječ upotrijebila?

Čizkejk.

Draga Andrea, od srca ti zahvaljujem.

Želim ti još mnogo ispisanih stranica. Ljubavi i strasti u neograničenim količinama.

Čitamo se i dalje… :)

logo3

 

Podijeli...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInPin on PinterestPrint this page