Alis Pečarić Marić

11816999_499323006910335_387224632573677102_n

U svom sam novinarskom i medijskom radu imala priliku intervjuirati puno jedinstvenih i vrlo dragih ljudi. Svaka od tih osoba me nečemu naučila, i oduvijek sam bila zainteresirana za ‘učenje života’.

Ipak postoji osoba koju ne poznajem jako dugo vremena (ali dovoljno dugo) a koja me naprosto iznova i iznova oduševljava. Svojom pojavom, razmišljanjima, jedinstvenim pogledom na svijet, odnosu prema ljudima i životu općenito. To je osoba koja će vas pogurati kada vam je to najpotrebnije, koja će vas utješiti i izmamiti osmijeh na lice. Koja će vas pažljivo slušati i dati vam vrlo pametan savjet. Koja će pronaći ono najljepše u vama i ovjekovječiti to fotografijom, i naposljetku, to je osoba koju ćete željeti imati u životu.

Ona je Alis Pečarić Marić, moja prijateljica. Suradnica. Moja ‘bookmama’ kako je od milja volimo zvati. Ona je autorica popularnog i sve raširenijeg brenda i stranice Čitaj knjigu , stranice koja je u kratkom vremenu postala utočište mnogima (a time i meni dakako). Ona je moja žena inspiracija. Netko tko me kada mi je to bilo najpotrebnije nesebično pogurao, i tko mi je dokazao i pokazao kako ništa, ali baš ništa – nije nemoguće. 

Uživajte u razgovoru koji slijedi. :) 

Draga Alis. Dugo sam razmišljala koje bi bilo prvo pitanje koje bih vam uputila. Da li bi to bilo pitanje o poslu i ostvarenju ciljeva, o sreći i ljubavi, ili pak o knjigama i porukama koje stoje iza korica, a koje su čini se čitav vaš život. Naposljetku sam odlučila ne postaviti vam prvo pitanje, nego vam dopustiti da se sami predstavite i da nam otkrijete tko je Alis koja tako srčano voli život?

Svatko od nas ima vlastiti put. Moj je započeo prije 53 godina u Zagrebu. Udana sam  i majka troje sada već odrasle djece –  dva sina i dvadesetogodišnje kćeri.  Diplomirana sam pravnica koja se nikad nije bavila pravom. Prvih sam deset godina radila u francuskoj avio kompaniji Air France, a zatim sam vodila nekoliko ureda uprava velikih inozemnih tvrtki. Prije više od četiri godine  ostala sam bez posla. Velika hrvatska tvrtka preko noći je propala. U onom času mi se to činilo kao najveća katastrofa. Trenutno sam izgubila tlo pod nogama iako sam svih tih godina bila nezadovoljna na poslu, mobbingirana i frustrirana. Osjetila sam strah i nevjericu. Bojala sam se budućnosti. Čak sam se i razbolila od toga svega i završila u krevetu. Danas znam da je to najbolja stvar koja mi se mogla dogoditi. No nisam dugo razbijala glavu već sam pitala svoju dušu što mi je činiti. Pročitala sam to u mnogim knjigama koje sam do tada pročitala. Sve te knjige kao da su progovorile. Odjednom je sve postalo kristalno jasno i u času su se povezale glava, srce i intuicija. Odlučila sam raditi ono što  najviše volim i o čemu sam sanjala cijelo vrijeme svoje karijere, a to su – knjige. Odlučila sam konačno živjeti u skladu s onim kuda me vlastita duša vodila cijeli život. Od onda istinski uživam u životu. Jer užitak je zapravo uzvraćanje energije. Ono što dajete život vam vraća.

Od pisaca obožavam Khaled Hosseinija, G.G.Marqueza, Alaina de Bottona, Paula Austera, Johna Irvinga, Frederica Beigbedera, Gillian Flynn, Jeffreya Eugenidesa, Bernharda Schlinka, Michela Houellebecqa… Osim literature i bestselera imam faze čitanja publicistike, dramske literature, knjiga samopomoći i filozofije. Svaka knjiga me nečem naučila i pomaknula za korak naprijed. Ne prođe dan da ne uđem u knjižaru ili knjižnicu. Obožavam miris knjiga, volim ih dodirivati, uživam u lijepim mjestima za čitanje, udobnim foteljama te mekom i mirisnom krevetu gdje se može opušteno čitati . Osobito volim – knjige preporučivati.

2. Jedna od vaših najvećih ljubavi su knjige. Za one koji ne znaju, autorica ste popularnog bloga, ujedno i fb stranice‘Čitaj knjigu’ koja broji skoro 60.000 fanova. I sami napominjete kako ste preko društevnih mreža i bloga upoznali mnogo divnih i dragih ljudi, i to je nešto na čemu ste najviše zahvalni. Moje pitanje glasi. Iz vaše osobne perspektive, što mislite da je tajna uspjeha na internetu? Za šta se ljudi najviše ‘kače’ i koji je sadržaj ljudima najzanimljiviji?

Da tako je u  studenom 2013. svjetlo dana ugledala moja facebook stranica “Čitaj knjigu” koja će uskoro proslaviti svoj drugi rođendan. Ubrzo nakon toga napravila sam i blog Čitaj knjigu jer mnogi moji prijatelji nisu bili na facebooku i nisu mogli pratiti moje preporuke. Blog je u godinu dana ostvario gotovo pola milijuna prikaza, a pripadajuća facebook stranica broji 60.000 likeova koliko ne skupe ni veliki izdavači, i apsolutno je najpopularnija stranica o knjigama u čitavoj regiji. Kako je to moguće? pitaju me mnogi. Jedan od razloga je taj što moje preporuke dolaze iz srca, bez obzira koliko to nekome patetično zvučalo. Ne pravim se pametna, ne kritiziram s pozicije književnog kritičara, ne držim predavanja nego stvaram dobar osjećaj kod čitatelja. Moje preporuke dolaze iz srca i odraz su uživanja u čitanju knjiga. Ponosna sam da na mojoj stranici nema govora mržnje, nema „hejtera“, nema negativnosti. Mogućnost činjenja dobrih stvari za druge stvara dobar osjećaj. Užitak je u tome da moji pratitelji razumiju smisao mojih postova, tekstova i poruka. Trudim se svakog dana postaviti najbolje i najzanimljivije sadržaje. Ljudi to prepoznaju. Osjećaju moj iskren i predan trud. To nas je sve jako povezalo. Jer kao što sam rekla UŽITAK je uzvraćanje energije. Ono što dajete vratit će vam se. To se trenutno događa na Čitaj knjigu.

11807436_495562907286345_4782290660599096135_o
3. Negdje sam pročitala da ste beskrajno zahvalni sebi što ste ustrajali u tome da slušate svoj unutarnji glas koji vas je vodio onome što danas radite. Sada je to kažete vaša realnost i jako ste sretni zbog toga. Otkrijte nam, kako ste smogli snage da pratite svoje snove? Da li vam je vaše znanje i iskustvo pomoglo u tome, ili je postojala neka osoba ili situacija koja vas je potaknula?

Tome su me uvelike naučile upravo knjige koje sam čitala i koje još uvijek čitam. Uvijek uz neki roman-bestseler paralelno čitam i neku „duhovnu“ knjigu, knjigu samopomoći, kako ih danas vole zvati. Knjige vam uistinu mogu promijeniti život. Osim toga sam kroz vlastite padove, propuste i uspjehe  shvatila da u svemiru postoji samo jedan zakon. Taj zakon se zove „svatko od nas je odgovoran za vlastiti život“. Svaki dan donosi novu priliku za rast i napredak. Prije sam se puno više brinula za budućnost. Često sam znala projicirati situacije koje se mogu dogoditi. Time sam shvatila da si samo odmažem. Vrteći takve misli u glavi vi ih ustvari privlačite. Prava ravnoteža je živjeti u sadašnjosti. Probleme treba rješavati kada dođemo do njih. Ne treba ih prizivati i projicirati.

4. Osim knjiga, možete li nam otkriti koje su vaše najveće strasti? Iz pouzdanih izvora znam da obožavate vino, čak ste i aktivna članica ‘Women on wine’ – platforma za žene ljubiteljice vina…

Kada sam ostala bez posla osjećala sam se prilično beskorisnom. Iako sam kod kuće imala „tonu“ posla oko kuće, djece, vođenja domaćinstva falila mi je uobičajena poslovna interakcija. Moja prijateljica, novinarka Sanja Muzaferija koja je baš tada osnovala udrugu „Žene i vino (Women on wine) „ i do danas je predsjednica udruge, pozvala me da se priključim udruzi  i to ne samo kao redovna članica nego kao aktivna članica koja će raditi administrativne i organizacione poslove. Nisam tada bila neka vinoljupka ali upravo to neznanje i nepoznavanje vina i vinske scene  u Hrvatskoj i šire me još više ponukalo da se pridružim i da se aktiviram. Osim što mi je to omogučilo  da naučim puno toga  o vinima, vinarima, vinotekama, upozanala sam i puno divnih žena koje se bave vinom, proizvodnjom vina, prodajom vina. Udruga je, od svojega nastanka u kolovozu 2011. do danas zauzela važno mjesto na hrvatskoj ali i europskoj vinskoj sceni. Članice se nalaze redovito, najčešće jednom mjesečno, sudjeluju na svim važnim vinskim događajima u zemlji i u Europi, organiziraju kušanja, izlete, edukativne radionice i druga druženja. Tako da se i moja perspektiva  što se tiče vina itekako promijenila. Mogu reći da je vino još jedna moja strast koju upražnjavam upravo kroz aktivan rad u udruzi i šire. Zar to nije divno. Uskoro ću spojiti te dvije moje strasti – knjigu i vino (book & wine)

5. Koliko znam dosta rano ste postali majka. A ipak, svoju karijeru nikada niste zapostavili. Što mislite zašto se današnje žene sve kasnije odlučuju za majčinstvo, i koji je vaš savjet onima koji čekaju savršen trenutak?

Obitelj je najvažnija. Da zaista sam rano postala majka. Dok su moje prijateljice studirale, zabavljale se, izlazile i tek upoznavale prve dečke ja sam već bila trudna i skoro pola svoje trudnoće provela sam čuvajući je. U 21.godini rodila sam prvog sina. Kasnije sam još rodila sina i kćer. Oduvijek sam sanjala o puno djece i velikoj obitelji. Naime ja sam bila jedinica i često usamljena. Zaista mislim da žene trebaju mlade imati djecu. Nekako mi se čini da „moderne“ žene u gradovima i urbanim sredinama previše čekaju postati majke. Mladi ljudi imaju i više energije i živaca biti roditelji. Jer to vam treba uz djecu. Energija i živci.

921023_581377625227428_188611221_o

6. Možete li se sjetiti kako je vaš život izgledao kada ste bili u mojim godinama (dakle rane tridesete)?

Tada mi je život bio potpuno okrenut obitelji i djeci. Iako sam u tim godinama radila u avio kompaniji i puno putovala sve se je ipak vrtilo oko njih. Majke trebaju biti s djecom dok su mala. Meni je danas žao da nisam više vremena provodila sa svojom djecom i da im nisam bila više na raspolaganju. Jer to je ono najvažnije u životu. Karijera i posao je ono prolazno i zamjenjivo u životu. Ako se ne pojavite na poslu sve će dalje funkcionirati. Firma neće propasti i netko će umjesto vas napraviti posao. Ali kao majku vas  nitko ne može zamijeniti. Roditelji utiru onaj najvažniji put svojoj djeci. Tim putem će djeca kasnije „kročiti“. Kako ste ga utrli takav će biti. Ja to danas itekako mogu reći. Usprkos poslu i puno izbivanja dobar smo put moj muž i ja kao roditelji „utrli“ našoj djeci. To smatram svojim najvećim uspjehom. Na to sam posebno ponosna.  Ali svo „izgubljeno vrijeme“ koje nisam provela s djecom probati ću nadoknaditi sa svojim unucima. Tome se beskrajno veselim.

7. Vaš posao zahtijeva puno kreativnog rada, čitanja, ideja, otkrivanja neotkrivenog. Recite mi, na koji ste svoj poslovni projekt najponosniji, i možete li nam otkriti nešto više o book caffeu o kojem se priča, a kojeg planirate otvoriti?

Naravno da sam ponosna i sretna da je Čitaj knjigu naišao na takav odjek i da okuplja tako velik broj ljudi iz Hrvatske i regije. Svi pomalo dijelimo istu želju- želimo se osjećati cijenjenima i želimo da naš rad i trud budu prepoznati. Stalno slušamo o tome da ljudi danas sve manje čitaju, no ipak još postoje mnogi koji se vole opustiti i izgubiti u dobroj knjizi, “Čitaj knjigu” tu brojku želi povećati i želi podići svijest o važnosti čitanja knjiga. To je blog za sve koji svoje slobodno vrijeme žele pokloniti navici čitanja, koji vole čitati i znaju uživati u dobrim knjigama, navijaju za junake iz knjiga, tjednima razmišljaju o knjigama koje su ih dirnule i promijenile, pružile im utjehu, radost, tugu, oplemenile ih…

Shvatila sam da preko društvenih mreža u kratko vrijeme mogu doprijeti do mnogo ljudi i proširiti dobru riječ. Osim te velike dostupnosti kroz društvene mreže moja je misija i udomljavati knjige – jer knjige ne žive ako su zaboravljene na polici. Zbog svega toga mi je želja otvoriti i pravo živo mjesto gdje će se knjigoljupci i knjiški zanesenjaci moći okupljati. Mjesto gdje će uz finu kavu (i ostale napitke)  i originalne kolače u obliku knjiga moći razmjenjivati knjige, kupiti dobru knjigu i pričati o knjigama koje su pročitali, pitati za dobar savjet što čitati i upoznavati jedni druge. Za to se prije par mjeseci stvorila prava prilika. Poduzetnica i vlasnica dječjih vrtića u Zagrebu, Vedrana Džanić me je pozvala da se u njenom kafiću (Playground, Tkalčićeva 83) pridružim s projektom Čitaj knjigu i da u tom prostoru stvorimo „oazu“ dobrih knjiga i to ne samo za odrasle nego i za djecu. Uskoro će to postati stvarnost.

8. Nedavno sam na vašem fb profilu pročitala ovu misao. Što manje ljudi zna da si sretan, duže ćeš biti… draga Alis, što vi mislite zašto je to tako? Zašto se ljudi danas tako strastveno raduju tuđoj nesreći? A zašto s druge strane imaju neizmjernu potrebu plasirati svoju sreću drugima pod nos? Otkuda nam tolika malodušnost i taština?

Izbor prijatelja pokazuje tko smo. Uvijek se treba pitati jesu li naši prijatelji osobe koje nas nadahnjuju? Jesu li to osobe vrijedne divljenja? Ako je tako onda smo na pravom putu. Mene privlači skladna, pozitivna i zabavna komunikacija s ljudima. Naravno da svakome ponekad stvari izmaknu kontroli. Nekome kažemo ono što ne mislimo, povrijedimo osobu nehotice ali onda uvijek postoji i način da se ispričamo. Tako bi to trebalo funkcionirati. Istina da među  ljudima vlada velika zavist, ljubomora i netrpeljivost. Ali to je samo ogledalo tih osoba koje tako funkcioniraju . U njima se krije velika nesigurnost, slabost, strah od budućnosti i ogorčenost. Nažalost u našem svijetu vlada kultura zvijezda. Samo je važna fizička ljepota i vanjski izgled te materijalno bogatstvo. Ljudi u takvom materijalnom svijetu žive u iluziji da pripadaju samo sebi. Uspoređuju se s drugima i, ako osjete da je ta usporedba za njih nepovoljna, nesretni su. Postaju agresivni.

Važno je da se usredotočimo na unutarnje osobine naših prijatelja i riješimo opsesivnog uspoređivanja ljudi. Najvažnije se je angažirati u društvu i potaknuti karmički krug davanja i primanja. Osim toga važno je spoznati moć laskanja, prepoznati ga i obuzdati ego. O tome govori i tvoja knjiga zato mi je tako draga i prirasla srcu. Jer daje dobre primjere i savjete. Otvara vrata i nudi rješenja. Život treba postati veselje. Treba njegovati odnose s ljudima, osjećati povezanost i bliskost te iskusiti krepku energiju koju dobivamo družeće se s drugima. Što više učinimo za druge, to ćemo biti zadovoljnjiji i sretniji; što više radosti dajemo drugima, to ćemo više radosti dobiti. To je cijela mudrost življenja.

9. Osim što obje volimo knjige i pisanu riječ primjetila sam da obje gajimo posebnu ljubav moru. (ima neka tajna veza :) ). Ukoliko bi se dogodilo da možete birati jedno mjesto, bilo gdje na svijetu gdje bi proveli godinu dana, koje bi to mjesto bilo i zašto?

Da posebno volim more i mjesta uz more. Od svoje desete godine vezana sam za Opatiju i Kvarnerski zaljev. Tu redovno provodim ljeta. Zato toliko volim i Rijeku i Istru. Blizina Zagreba tome još više pridonosi i olakšava mi da ponekad i svaki vikend provedem uz more. Osim knjiga moja velika strast i ljubav su putovanja. Mjesto gdje bih bez razmišljanja provela godinu dana je Sydney u Australiji. To je najljepši, najpozitivniji i najzanimljiviji grad koji sam ikad vidjela. U njemu sam se šest tjedana odlično osjećala. Kao nikada do sada. Sydney je također okružen morem i pun je prekrasnih plaža i uvala. Sve mi se u njemu sviđa. Ljudi su fenomenalni, otvoreni i pozitivni. Da definitivno bi to bio Sydney.
11312606_10206227413379828_3044710697016112389_o

I za kraj. Toliko ste knjiga progutali da i sami sigurno ne znate točan broj. Moram vas pitati, jer znam da to zanima sve čitatelje bloga. Možete li izdvojiti tri najdraže knjige; one koje su vam na neki način promijenile život?

Definitivno bi bilo teško reći koliko sam knjiga „progutala“ u svom životu. Brojka je to sa tri nule, a tri knjige koje su mi promijenile život, onako da kažem od prve,  su:

  1. Novela o šahu – Stefan Zweig
  2. Buddenbrookovi – Thomas Mann
  3. Muškarci koji mrze žene – Stieg Larsson

Uz facebook stranicu Alis vodi i svoj osobni blog Čitaj knjigu. Svakako zavirite. :)

Blog je divan i sa mnogo zaimljivih preporuka knjiga.

Draga Alis, od srca Vam hvala na ovom divnom razgovoru. Puno ljubavi i dobrih knjiga Vam želim. 

 

logo3

Podijeli...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInPin on PinterestPrint this page