Pero ljubavi by Ingrid na Bloger Festu 2017.

14650271_1432802740093983_6692091902680684703_n

Prođe mi kroz glavu, i okrznu se kroz srce, posljednjih mi nekoliko mjeseci pristiže zavidan broj poruka mladih ljudi. Dok ih čitam, osmjehujem se. Ne zanima ih gdje bojim kosu, ne zanima ih gdje sam kupila one cipele na visoku petu, niti što se nalazi u mojoj kozmetičkoj torbici. Olakšanje. Njih zanima nešto drugo jer i sami vole i žele pisati. Žude znati gdje nastaju moje misli, gdje rađam trenutke inspiracije i gdje treniram hrabrost koja mi je potrebna da sve to i bez imalo razmišljanja i mišljenja drugih vrlo često negativnim kritikama raspoloženih ljudi iznesem van, u jedan sasvim materijalan svijet. I uvijek su to slična pitanja, da ne kažem ista, i uvijek su slični odgovori. Ali nikada isti. Odgovaram. I dalje se smiješim. Pišem o onome čega se nerijetko najviše plašim. Pišem gdje stignem. Pišem jer boli ako to ne činim. Pišem jer me pisanje čini bližom Njemu. Pišem jer me dok god postoje tople ljudske riječi ni najmanje ne dotiču ružne riječi i kritike. I stotinu je još odgovora. I stotinu će ih još i biti. No bez obzira na njih PIŠEM i zato vam kažem, ako to volite, PIŠITE. Ne zamarajte se odgovorima. Odgovori će s vremenom sami doći. Na kraju krajeva, tako dolazi i sve ostalo u životu. U pravi trenutak i kada to najmanje očekujemo. 

Ovako je glasio tekst koji sam prije nekoliko dana objavila na svom instagram profilu, svega desetak minuta prije nego sam na drugoj društvenoj mreži facebooku uočila tekst koji je govorio upravo o tome, a koji je vodio do stranice blogerfest koji me već na prvu zaintrigirao. Balkan blog fest 2017.? O čemu se ovdje radi? Nije prošlo dugo i već sam se prijavljivala za prvi blogerski festival koji će se kako je navedeno na stranici održati u travnju iduće godine. Beograd, proljeće. Ima li šta ljepše? Znala sam da moram biti tamo. I eto me. Na korak do Beograda, i već debelo u riječima, u mirisima, u proljeću. Jer sličan se sličnom raduje, a kako priča stoji Beograd će okupiti sve one koji vole pisati i koji na neki svoj neobjašnjiv način žive to pisanje. Netko za pisanje, netko od pisanja. Ali svi sa srcem na papiru, na tastaturi. Bilo gdje, bitno je samo da srce u riječima kuca.

Travanj je. Ili ako vam je draže April. Već se vidim kako odlažem kofere, kako vadim svoje dvije knjige i krećem prema mjestu okupljanja. Lica su nestrpljiva ali nasmiješena. Svi čekamo isto. Predstaviti sebe. Predstaviti svoj rad. Upoznati druge, saznati tko su. Progovaram. Ja sam Ingrid. Netko tko je cijelim bićem uronjen u more knjiga, i netko tko diše riječi, s njima spava i s njima se budi. Napisala sam dvije knjige ali da vam budem iskrena, više mi se čini da su one napisale mene. Pišem i svoj osobni blog. O čemu? O životu najviše. O ljubavi, o rastu, o razvoju. Onom unutarnjem. O putovanjima i traganju. Pišem i o knjigama i o kreativnom pisanju. I ne, nisam redovita. Ne pišem postove jednom dnevno, ponekad čak niti jednom tjedno. Pišem onako kada mi dođe, ali kada napišem vjerujte mi, napišem baš ono što tog trenutka mislim i osjećam. I znate šta? Dotaknu ti moji tekstovi mnogo ljudi. Ohrabre ih, potaknu. Vrate izgubljene osmijehe. I neku davno izgubljenu nadu. Pišem taj blog već više od dvije godine. Sve što na njemu vidite napravila sam i napisala sama. Uostalom čemu plaćati nekoga da vam napravi nešto što ne želite? Slađe je kada je sve naših ruku i mišlju djelo.

Pisala sam i pisala, dugo u noć i dugo bez očekivanja. I onda su došle prve potvrde. Moji su se tekstovi krenuli dijeliti na mnogim portalima diljem regije. Kopirali su se i umnožavali. Lijepo je kada se ljubav dijeli, pomišljala sam. I onda je došla 2016., dakle ova godina. Godina kada sam svoj tekst prijavila u Coca-Cola Bloggers Network Adria. I da dobro pogađate, izabrali su me. Ušla sam (među više od 200 prijavljenih blogera u cijeloj regiji u tim od 9 ljudi) i time je moj blog na godinu dana postao financijski isplativ, a time i vidljiv kada je riječ o podizanju tržišne vrijednosti osobnih blogova. Divno zar ne? I ja mislim. A sasvim neočekivao :) Ruku na srce, takve nas stvari itekako motiviraju na rad i na daljnje usavršavanje. I ne, nema tog novca za kojeg bi pisala nešto u što ne vjerujem ali kada vam plaćaju da pišete ono u što vjerujete, e to je osjećaj neusporediv s bilo čim drugim. I zaista želim da ga svi blogeri osjete na svojoj koži.

kreativno-pero-vizual

A kreativno pero?

Kreativno pero je radionica kreativnog pisanja koju planiram pokrenuti početkom iduće godine, a koja bi imala potencijala da se vodi i održava diljem regije, a u suradnji s ostalim kolegama blogerima. Naime, želja mi je oformiti manji tim ljudi koji bi vodili radionice a koje se tiču kreativnog pisanja, pisanja blogova i slično. Otud i velika želja za dolaskom na Bloger Fest 2017.

A koji su još razlozi zašto želim biti dijelom Bloger Festa 2017.?

Za početak, želim se povezati sa ljudima sličnih želja i afiniteta. Želim jer vjerujem da je ovakav vid druženja nešto što bi mi u ovoj fazi mog osobnog i blogerskog razvoja itekako pomogao. Želim jer vjerujem da bih sudjelovanjem na Bloger Festu mogla još kvalitetnije unaprijediti svoj blog i svoje pisanje. Želim podijeliti svoje dosadašnje iskustvo i ideje, naučiti i usvojiti nova znanja i vještine. Želim prisustvovati druženju koji će me motivirati i nadahnuti, i koji će mi skrenuti pozornost na ono što je bitno za sve one koji pišu osobne blogove. Želim biti dio Bloger Festa jer sam sigurna da će to biti festival interaktivnog tipa i dizajniran tako da potakne kreativnost što je za moj posao jako bitno i u svakom slučaju neophodno. Želim iskusiti atmosferu jednog takvog festivala a kojeg do sada nisam imala prilike iskusiti. Želim se osjetiti dijelom blogerskog svijeta, onog koji potiče nove ideje, i te ideje želi i može pretvoriti u stvarnost. I napoljetku, želim upoznati ljude koji imaju snagu i viziju mijenjati svijet na bolje, ljude inspiracije, povezati se sa njima i razvijati na način da zajedno širimo ljubav i lijepu riječ. Bez obzira na jezik i granice.

I koja je (moja) tajna pisanja bloga? Tajna je u ljubavi.

b

 

Do susreta u Beogradu, ljubav svima, Ingrid.

Podijeli...Share on FacebookTweet about this on TwitterShare on Google+Share on LinkedInPin on PinterestPrint this page
  • Sanja Jankovic

    Sjajan post, zaista odusevljena sam ja sam relativno skoro pocela sa blogom, nisam se jos prijavila ali sigurno cu doci da se druzimo P.S. ti si moj novi favorit :)