Ana Radišić

‘Sreća mi je obitelj. Ljubav. Prijateljstvo.Glazba. Posao. Osmijeh na licu  gosta i gledatelja, svaki dolazak u Rijeku. Raslina ,(mjesto gdje sam ljeti stacionirana). Sladoled, slatkiši, kazalište,putovanja…’ 

Ovo su riječi prekrasne mlade dame, Riječanke koja je pokorila Zagreb. I ne mislim to samo u poslovnom, već i svakom drugom pogledu.

Ana Radišić je sa sobom u Zagreb odnijela miris mora, riječke urbanosti i ležernosti. No, odnijela je još nešto. Prekrasan osmijeh koji joj ne silazi s lica.

Kaže da su joj naočale zaštitni znak, ja bi nadodala, osmijeh – svakako osmijeh.

I stoga, danas vam predstavljam, sasvim ponosno, djevojku koja svoj život živi punim plućima. Uživajte.

1. Draga Ana, prvo što me zanima s obzirom da ovo nije ‘tipični‘ intervju na kakve si možda navikla je: Otkud Ani Radišić tolika količina vedrine i pozitivnog stava 🙂 ?

Pa hvala ti lijepa i to odmah na samom početku! 🙂 Drago mi je što me baš takvom vidiš. Energija kojom zračim zapravo je potpuno iskren odraz Ane iznutra. Neznam kakav bi odgovor bio najjtočniji, no ono što znam jest da tako  funkcioniram. Upravo na takav način i uz takav stav udišem svaki novi dan, s takvim stavom i energijom pristupam svakodnevnim izazovima  i preprekama i time si zapravo osiguravam zadovoljstvo svime što radim i čime sam okružena.

2. To je pitanje zapravo bilo uvod u moje sljedeće pitanje… Svi te dobro poznajemo s malih ekrana. Tvoje nasmiješeno lice dugo je uveseljavalo gledatelje KanalaRi, a potom si odlučila svoju televizijsku karijeru nastaviti u metropoli. Je li to po tebi bio logičan slijed događaja ili se to dogodilo sasvim spontano?

Situacija sa mojim današnjim radnim mjestom urednice i voditeljice na CMC televiziji, preseljenjem u Zagreb dogodila se spontano i neočekivano. Poziv u Zagreb, posao, novo radno okruženje dogodilo se doslovce preko noći. Međutim kada se osvrnem i realno sagledam, bio je to zapravo samo logičan slijed. Na Kanalu Ri sam otkrila  medije, stjecala znanje, iskustvo,jako puno učila i naučila ,a zapravo istovremeno postajala sve sigurnija da želim i mogu pokazati stečeno znanje i na nacionalnoj razini.

3. Po čemu se najviše razlikuje tvoj život u gradu na Rječini i u Zagrebu? Iz pouzdanih izvora saznajem da svaki slobodan trenutak koristiš da dođeš doma… je li to točno?

Hehehe ti pouzdani izvori su ti i uistinu milijoooon posto točni! 🙂 Istina je, Rijeku otkad sam se odselila još više volim,obožavam i trčim joj svaki čas! Na sreću i blizu mi je. 🙂

Što se samog načina življenja tiče dosta toga mi se promjenilo u odnosu na Rijeku. Za početak ,osamostalila sam se, odlučila pružiti priliku Zagrebu da postane malo -pomalo moj grad te da se priviknem na njega. Dosta,dosta je ubrzaniji od Rijeke, time naravno i stresniji te više umara. No, ono što mi izuzetno paše i puni baterije su sadržaji čime je bogatijii , u čemu uživam, ispuhujem ventile. Onda, sve skupa zapravo dobijem jednu solidnu ravnotežu i pronalazim zadovoljstvo gradeći život ovdje a uživajući pak punim plućima, doma u Rijeci.

4. Mlada si, lijepa, uspješna. Reci mi, na što si najponosnija u svom životu? A što bi da možeš napravila drugačije?

Ne bih apsolutno ništa mijenjala. Opet i opet bi istim putem išla i zapravo najponosnija sam na činjenicu da onako kako sam  sanjala, željela, radila, trudila se  te očekivala, tako sam nekako polaganim tempom i ostvarivala. Još je puno polja na kojima se želim ostvariti i hoću, malo –pomalo, uz puno strpljenja i rada, te naravno iskrenosti u svemu čemu sam predana.

5. Vjerujem da ćeš se složiti samnom da živimo u vrlo nesređenom društvu, i da je kolektivni pesimizam nešto što ne možemo izbjeći. Kako ti gledaš na situaciju gdje mladi ljudi u svojim najproduktivnijim godinama dane provode po kafićima i pred tv-om, bez posla i neke realne perspektive…

Ma, zapravo na svakom koraku su: kolege sa fakulteta, čak i bliski prijatelji ,brojni poznanici  razočarani su, nemotivirani.Veliki broj mladih pak odlazi u inozemstvo.Grozno mi je gledati svoje vršnjake, mami i tati na ‘grbači’ ili u bijegu..

Jedino što mogu smatrati ispravnim na temelju svog primjera ali i drugih uspješnih mladih ljudi (a i takvih ima, nažalost mali broj, ali ima) početi što ranije osluškivati se, raditi po tom pitanju,raditi na sebi, stvarati poznanstva, uključivati se u sve pore i segmente te ne libiti se rada.

6. S obzirom da si intervjuirala jaaako puno poznatih osoba, reci mi tko te od njih najugodnije iznenadio? Iza koga stoji onaj famozni faktor x?

Ja ti obožavam osjetiti staru školu ispred ali i iza kamera pogotovo. Kada niti gost niti ja nismo više u dnevnim boravcima gledatelja tada im vidiš pravo lice. Sa velikom većinom svojih sugovornika sam uspostavila lijepi kontakt i poznanstvo. No, najjači dojam definitivno su na mene ostavili Josipa Lisac i Vlatko Sefanovski. Josipa je diva u pravom smislu riječi,  pjevački, glazbeno, osobno, umjetnički i profesionalno.

Vlatka Stefanovskog sam tek nedavno upoznala i još sam pod dojmom. Oduševio me svojom jednostavnošću  profesionalnošću i mudrosti. U razgovoru s njim odradila sam jedan od svojih osobno najboljih, najdražih intervjua, a pritom jako puno dobila, odnosno naučila i usvojila.

7. Vjeruješ li o onu tezu da se uspjeh može dogoditi preko noći ili si ipak pobornica stava da se samo velikim trudom, radom i zalaganjem može doći do dugoročnih rezultata?

Vjerujem, pa svakim danom gledam o uspjesima preko noći i osobno nemam ništa protiv. Svatko ima svoj put, svoju priliku koju će zgrabit na koji god načim može, naravno. Kad smo kod stavova, e tu sam pobornik rada, tempa koji zadaje forma u kojoj se želimo realizirati te  sigurnosti koju želimo postići .Smatram  da ako idemo polaganije i uz jako puno rada i stepenicu po stepenicu da je to kasnije teže rušiti za razliku od onog što nastane preko noći i na nesigurni temeljima. Jesam li u pravu?Vrijeme će pokazati 🙂

8. Ana, s jedne strane mediji a s druge studij prava na Pravnom fakultetu u Rijeci. Kako usklađuješ te dvije ‘ljubavi‘? Kakvi su tvoji planovi za budućnost i imali li pravo mjesta u tvom životu?

Naravno da ima,samo nažalost u tom pogledu sam tempo mrvicu usporila da bih pomirila obje ljubavi. No, usklađujem ih, trudim se i nazirem kraj jednom od ta dva poglavlja svog života. Teško je sa tempom koji vodim ali uspjeva.Budućnost, hm ne znam, medije obožavam ali mislim da imam prostora razvijati se i na području prava, konkretno područje autorskog prava me zasad najviše interesira. No vidjet ćemo, vrijeme će pokazat gdje ću i za što se opredijeliti.

9. Negdje sam pročitala da bi zadnji novčić dala na putovanja (divno, moram ti reći da smo u tome iste). E sad da imaš priliku sutra otputovati na bilo koje mjesto na svijetu koje bi to mjesto bilo i zašto?

Točno si čula, opet 🙂 Obožavam putovati i mislim da ne postoji mjesto koje nebi voljela  vidjeti i upoznati! 🙂

Zasada sam još uvijek na europskim zemljama, Pariz mi je sad trenutno u planu,a potom vidjet ćemo, kad osvojim Europu, prva destinacija je New York!

10. S pozitivom smo krenule s pozitivom i završavamo. Za sam kraj mi reci, što je za tebe sreća? Što je ono što Anu uvijek može raspoložiti, nasmijati…?

Sreća mi je obitelj.

ljubav

prijateljstvo.

glazba.

posao,osmijeh na licu  gosta i gledatelja,

svaki dolazak u Rijeku,

Raslina ,(mjesto gdje sam ljeti stacionirana)

sladoled, slatkiš

kazalište,

putovanja

Najveća sreća mi je imati baš svaki dan razlog za osmijeh na licu! (a možemo ga svi zapravo pronaći i to baš svaki dan,u malim stvarima je i to baš uvijek) 🙂

…

Moram priznati da je velika privilegija poznavati ovu prekrasnu mladu damu. I da, jedva čekam da me ugosti i vodi na taj spomenuti sladoled…

Hvala ti Ana.