Moja istina.
Drugačija od pretpostavke da sam uzduž i poprijeko zajebala nategnuta osjećanja i primorala se na osmijeh u društvu uvrnutih vrijednosti i paradoksalnih, nasumice biranih životnih izbora. Sve u svrhu uklapanja. U što? Proklete metalne kalupe…? Srećom, Charles je tu. Kaže mi da sam biće vrijedno spasa. I ja vjerujem u to.
Vjerujte i vi. i Vi ste. I više nego možete zamisliti.
…
“Nitko te ne može spasiti osim tebe, ti si biće vrijedno spasa. To je rat koji nije lako dobiti ali ako je išta vrijedno pobjede onda je to ovo.
Nisam znao tačno šta radim, ali nisam ni prestajao. Postajao sam sve više fokusiran na svoj cilj.
Tjerao sam sebe ka svom ličnom bogu: jednostavnosti. Što mu se više približiš, postoje manje šanse da pogriješiš ili slažeš.
Pravi genije umije da kaže duboke stvari na jednostavan način. Riječi su meci, riječi su sunčevi zraci, riječi prolaze kroz strašni sud i pakao.
Ljudima nikada nije pravo. Slijepo grabe bilo šta: komunizam, prirodnu ishranu, zen, surfing, balet, hipnotizam, grupnu terapiju, orgije, biciklizam, ljekovito bilje, katoličanstvo, dizanje tegova, putovanja, povlačenje u sebe, vegetarijanstvo, Indiju, slikanje, pisanje, vajanje, komponovanje, dirigovanje, ranac na leđima, jogu, sparivanje, kockanje, alkoholisanje, gluvarenje, hladan jogurt, Betovena, Baha, Budu, Isusa, transcendentalnu, heroin, sok od mrkve, samoubistvo, odjeću ručne izrade, putovanja džetom, Njujork, a onda se sve to raspada u ništa.
Ljudi moraju nečim da se zabave dok čekaju na svoju smrt. Bar nije loše imati izbor. Ja sam izabrao. Nategao sam flašu s votkom.
Ja sam sanjar i volio bih da je svijet bolji. Ali ne znam kako da ga učinim boljim. Politika nije način. Vlast nije način.
Ja ne znam način. Samo sam obeshrabren načinom na koji muškarci i žene žive svoje živote. To je bolno za njih i bolno za mene. Sve što mogu je da pišem o tom bolu.
Pazi se onih koji stalno traže društvo, oni su niko i ništa kad su sami.
Decenije su mi trebale dok najzad nisam naučio kako da kažem ‘NE’.
Svako uzalud potrošeno veče težak je prekršaj nad prirodnim tokom tvog jedinog života.
Vrlo često jedini izlaz iz svega je spavanje.
Ne volim zatvore, oni imaju rešetke sa pogrešne strane.
Oni su se smijali meni zato što sam drugačiji, a ja sam se smijao njima zato što su SVI ISTI.
Nađi ono što voliš i pusti da te to ubije.
Dovoljno je teško pokušavati da budeš ono što jesi, zamisli da se iz sve snage trudiš da budeš neko ko nisi.
Pazi se onih koji te brzo pohvale, oni imaju potrebu da im se pohvala brzo uzvrati.
…
Ako hoćete nešto da uradite – idite do kraja. U suprotnom, ni ne počinjite.
To bi moglo da znači da ćete izgubiti djevojku, ženu, rođake, poslove, i moguće je – glavu!
Moglo bi da znači da nećete jesti dva ili tri, četiri dana…
Moglo bi da znači da ćete se smrzavati na klupi u parku. Možda vam donese i zatvor, porugu i ismojavanje, ili izolaciju…
Izolacija je dar, sve ostalo je proba vaše izdržljivosti… vaše želje da to – stvarno radite!
A vi ćete uspjeti.
Uprkos odbijanju i slabim šansama, bit će bolje od bilo čega što možete da zamislite.
Ako ćete da pokušavate – idite do kraja!
Nema sličnog osjećanja, bit ćete sami sa bogovima, a noći će bukteti u plamenu. Jahat ćete život sve do savršenog smijeha.
I to je jedina borba vrijedna truda!”
0 Comments