‘Slučajnosti ne postoje. Svi smo mi marionete vlastitih podsvjesnih želja.’
rekao je davno Carlos Ruiz Zafon a ja kažem bila marioneta ili ne, upravo su me te spomenute ‘životne slučajnosti’ navele da ispričam jednu inspirativnu priču. Zašto inspirativnu?
E baš zato što je glavna uloga ove priče prekrasna ženska persona imena Hana Kazazović, blogerica iz Zenice, a koja se likom i djelom skriva ize prekrasne online oaze ‘Cyber Bosanka’.
Mala digresija, prije nekoliko dana najavila sam kako krećem s novom rubrikom na web blogu. Rubrika je nastala, kako to inače biva u mome životu, sasvim spontano i nenamjerno, ali istina jest da najviše volim kada je tako. 🙂
Priča o… sjetite se samo koliko ste samo puno poželjeli podijeliti i ispričati priču o nekome tko vas je inspirirao, potaknuo, dotaknuo. Priče ako se ne pričaju ostaju samo mrtva slova na papiru, a ja suviše volim život da dopustim da bilo koji oblik života – ne živi. Punim plućima.
Vođena kako citat kaže, podsvjesnim željama željela sam cyber putem upoznavati i predstavljati osobe koje mom kreativnom kolaču daju svoj začin, i koji opet nesvjesno rade na tome da taj kreativni svijet bude simbioza mene i mojih aspiracija i želja. Slučajnosti ne postoje, biramo sebi slične. Nadodala bih, na obostrano zadovoljstvo.
No krenimo.
‘Možda vam blog Cyber Bosanka izgleda kao svaštara jer je pun različitih tema i priča. Međutim, vrlo lako je vidjeti zajedničku nit koja se provlači kroz sve tekstove na blogu i koja ga čini onakvim kakav jeste. Ta nit je vjera u sebe i ljubav prema životu, prirodi i ljudima’., riječi su žene koja ponosno stoji iza Cyber Bosanke, a koja odgovara na pitanje koja je filozofija ovog bloga?
Želim odmah istaknuti da je ono što sam prvo primjetila zakoračivši u svijet Cyber Bosanke količina pozitivne energije koja se osjeti u svakome tekstu, na svom koraku, a tekstovi su to o društvu, putovanjima, poslu, hrani, knjigama, ljubavi…
E upravo se zbog te energije na ovaj blog stalno vraćam. Ima nešto u tome kada ljudi kažu da je prvi dojam najbitiniji, znate povodim se za time iz razloga jer smatram da svatko od nas za sebe na dnevnoj bazi bira što će raditi, čitati, s kim će se družiti i naposljetku kako će izgledati njegov život. Znači, svi imamo mogućnost izbora.
Moj je izbor oduvijek bio puniti baterije na bunaru kreativnosti i napajati dušu samo tamo gdje je voda čista i pogodna za piće. Što je pjesnik htio reći? Iskreno, ne da mi se trovati dušu negativnim pričama, stranicama koje me ne dižu i ne potiču, ne da mi se gledati ljude koji u svemu traže izliku a najmanje način.
A tko je Hana Kazazović?
‘Bosanka sam po rođenju i većini osobina – tvrdoglava i uporna. Ne znam pričati viceve pa tu svoju manu nadoknađujem smijući se. Zbog stalnih predrasuda najviše me obraduje kad mi neko kaže da sam pametna.’
Nije me nimalo iznenadio Hanin stav dapače u potpunosti je razumijem jer sam i sama na svojoj koži osjetila plimu predrasuda s kojom se svatko bori na svoj način.
Tvrdoglava i uporna – ah da, zvuči poznato… 🙂 (osobno to dvoje smatram karakternom vrlinom). Uostalom i ja vučem bosansko-hercegovačke korijene a za nas kažu da smo nerazumno tvrdoglavi… sva sreća 🙂
Vjerujem da je to možda i najveći razlog zašto je Hana tako uspješna i prepoznata po onome što radi, naravno uz neizostavan pisani talent kojeg posjeduje. Njezina je životna filozofija život punim plućima.
“Život punim plućima” ili kako bi na engleskom rekli “wholeheartedness” je moja životna misija na kojoj stalno radim i o tome volim da pišem, da dijelim svoja iskustva i tako inspirišem i druge da se pokrenu i krenu prema svom životu iz snova.
A kako Hana živi svoj život i koja su njezina iskustva saznati možete na blogu Cyber Bosanka. I za sam kraj današnje priče o …
Podijelit ću sa vama jedan dio teksta iz bloga pod nazivom Moje lične borbe, gdje nam autorica otkriva zašto svaki dan hoda 5 km… još jedna slučajnost rekla bih.
Zato svaku tu svoju “šetnju” posmatram zasebno i tretiram kao još jednu ličnu pobjedu. U suštini valjda to i jeste poenta života – izlaziti iz svoje zone komfora što češće i voditi stalno male, lične bitke. Ono što je bitno u ovom slučaju je to što nisam sebi postavila cilj kao prošli put – da dođem do određenog broja kilograma. Ovaj put mi je cilj da, ako je moguće, svaki dan pređem bar 5 km da bih bila zdravija, vedrija i pametnija.
http://cyberbosanka.me/moje-licne-borbe-ili-zasto-mi-je-cilj-preci-5-km-svaki-dan/
Hvala Hani na njezinu radu koji nastavljam pratiti, hvala što postoji internet koji ne poznaje granice i spaja ljude, a hvala i vama koji ste pročitali ovu priču…tako je malo potrebno da čovjek bude sretan. Iznutra.
Do čitanja….i da , dok ne zaboravim, možda ste upravo Vi tema moje sljedeće Priče o…
Ne odustaj. Ne posustaj. Rascvjetaj se!
Voli vas vaša…
Hanin blog pratim već dugo, i sviđa mi se što inspiriše svojim ličnim primerom i toplinom, nekako nenametljivo.
Pored toga, poreklom sam Bosanka, pa mi srce zatreperi svaki put kad vidim njen nadimak, Cyber Boasnka 🙂
Drago mi je što sam zahvaljujući njoj otkrila i ovaj lep blog. Pročitala sam par tekstova i za sada sve pohvale!
@jelenapantic:disqus Hvala vam od srca na lijepim riječima. Ja sam jako sretna što mi moj posao, prije bih rekla životni poziv dopušta da upoznajem ovako divne ljude koji dijele slične svjetonazore u životu, a moram priznati da m
e u posljednje vrijeme oduševljavaju ljudi iz Bosne i Srbije ( i ja imam bosansko-hercegovačke korijene) 🙂
Vama lijepi pozdrav iz sunčane Rijeke i hvala još jednom 🙂 Ingrid