Ako nemaš posao, izmisli ga!

Prihvaćam činjenicu da je recesija i teško ekonomsko stanje u zemlji/regiji.

No, ne prihvaćam činjenicu da zbog toga moramo biti zatvoreni i kontraproduktivni. Da se moramo prepustiti letargiji društva, da moramo besposličariti, ubijati dane i čekati da nam prilika pokuca na vrata. Ako čekaš takvu priliku, vjeruj mi, načekat ćeš se.

Vrijeme u kakvom živimo teško je i beskompromisno (osjetila sam tu težinu na svojoj koži). No istina je ta da nikada kao do sada nije bilo bolje vrijeme za promjene. Vrijeme za prvi korak. Negdje sam pročitala da

jedina stvar koja stoji između nas i bogatstva kojeg smo vrijedni jest dvanaestak centimetara između naših ušiju.

I to je živa istina. Vidiš, ja vjerujem da ne postoji ništa stalno i fiksno u ljudskom biću pa tako ni posao. Mijenjamo se iz dana u dan. Psihički, fizički, duhovno. Mnoge stvari koje nas okružuju utječu na nas. Tako i posao samo jednim svojim dijelom utječe na naš život. Također, posao koji (ne) radimo ne govori jesmo li dobri ljudi, vrijedimo li, i imamo li potencijala. Govori samo koliko smo gladni ili siti (ne)uspjeha!

Evo moje priče…

Ja sam diplomirala na Filozofskom fakultetu davne 2010. godine. Još uvijek nemam posao (čitaj; stalni, u struci, redovno plaćen). Ne ide mi radni staž, mirovinsko, socijalno i sve te tekuće stvari koje idu kada si zaposlen. Nemam godišnji, božićnicu, nemam regres, kao ni pravo na kredit. No ipak radim.

Nekoliko mjeseci nakon diplome u rukama tražila sam posao. Javljala se na sve moguće natječaje vezane uz moju struku. (Po)trošila sam jako puno novaca na papirologiju, razne izdatke. Većina natječaja je bila pro forma. Jako me to ljutilo. Kako mi je rijetko tko odgovarao na moje upite za posao, nerijetko sam padala u depresiju, neko bezvoljno, ubitačno stanje koje ne bi trebala osjetiti mlada osoba u svojoj punoj snazi. Osjećala sam se beskorisno. Nakon toliko godina učenja i školovanja bila sam na početku. I više. Bila sam korak unazad.

Ipak, nekim se čudom nisam prepustila očaju. Često znam reći da sam rođeni borac. Zbrojila sam se, stala na loptu i dobro razmislila što mi je činiti. Jedno je bilo pobjeći van (čitaj; otići u inozemstvo trbuhom za kruhom) drugo je bilo izmisliti svoj posao. Ovdje.

Tako je krenulo. Stavila sam na papir sve svoje nedostatke i vrline. Doslovno, plusići i minusići. Napisala što želim a što nikako ne želim raditi. U knjižnici sam podigla par knjiga koje su me trebale potaknuti i inspirirati (jedna od njih je bila ‘Think and grow rich’ autora Napoleona Hilla, te autobiografija Benjamina Franklina)…Osim knjiga redovno sam gledala youtube videe o motivaciji, pratila Antonya Robbinsa, Allana Wattsa, i mnoge druge. Pisala sam, crtala, vizualizirala. Mislila sam i djelovala pozitivno. Izbjegavala sam negativne i naporne ljude.

Nedugo zatim otvorila mi se mogućnog honorarnog rada na lokalnoj televiziji Ritv gdje sam izbrusila svoje novinarsko i voditeljsko znanje. Osim toga upoznala sam mnoge divne ljude s kojima i danas surađujem. Energija se oko mene počela mijenjati.

U tom vremenu započela sam pisati svoju prvu knjigu ‘J..e li vas ego?’. Napisala sam je za 13 dana (ljeto 2013.). Izdala iste jeseni. Osim na televiziji honorarno sam odrađivala i voditeljske gaže od čega su neke bile vrlo dobro plaćene. Povremeno sam držala instrukcije iz hrvatskog jezika. Pisala sam članke, dopise, intervjue. Koncem prošle godine pala mi je na pamet pomisao da bih mogla oformiti radionicu kreativnog pisanja. Obratila sam se Klubu mladih, predložila im svoj projekt. Svidio im se. Pristali su. Još i danas vodim radionicu. Radim ono što najviše volim. Pišem. Družim se sa ljudima. Prenosim svoje znanje, upijam nova.

U ožujku ove godine pokrenula sam i svoj osobni blog. Jedna od najboljih odluka u životu. U međuvremenu sam odradila nekoliko promocija svoje prve knjige, gostovala na brojim portalima, uređivala jedan riječki portal, sudjelovala na 59. međunarodnom beogradskom sajmu knjiga, ostvarila nekoliko poslovnih suradnji, stekla divne suradnike, prijatelje.

Prije nekoliko dana završila sam i svoju drugu knjigu koja je u fazi traženja izdavača, a prva će doživjeti svoje II. dopunjeno izdanje. Planiram je plasirati na cijelu regiju.

Da skratim. Radim. Radim ono što najviše volim. Pišem. Ne zarađujem gomilu novca, dapače zarađujem skromno ali kako vrijeme prolazi i to se mijenja. Otvaraju mi se nova vrata, nove mogućnosti, novi projekti.

Ne čekam. Tražim, pitam, kucam na vrata. Vrata se sve češće otvaraju sama.

Uvijek s osmijehom. 

 

Koji je tvoj posao iz snova? Radiš li ga? Ako ne, jesi li ga ikada pokušao ostvariti?

Nikada do sada nije bilo toliko nezadovoljstva među ljudima, pa ipak nikada do sada nisam osjetila niti toliku količinu pozitivnih vibracija. Nezadovoljstvo je katalizator promjene i može nas tranformirati do neprepoznatljivosti. Ljudi koji imaju poriv za promjenom to će i učiniti.

Kažem ti, otvoreno i od srca, kreni i nikoga ne čekaj!

– Otvori se prema svijetu

– Istražuj!

– Potraži ljude slične sebi (pitaj ih za savjet)

– Pokucaj na tuđa vrata

– Uči i educiraj se (ako već nemaš plaćeni posao radi na sebi)

– Koristi se društvenim mrežama (povezuj se sa ljudima, potencijalnim poslodavcima…)

– Smiješi se ljudima (budi ljubazan/a)

– Usudi se gledati izvan okvira svoje profesije (završio si ekonomiju, nemaš posao,razmisli,  što ti fali da završiš tečaj grafičkog dizajna npr?!)

– Vizualiziraj svoj budući posao

– Zapisuj, zapisuj, zapisuj! (provedi aktivno sat ili dva dnevno zapisujući aktivnosti u kojima si dobar/a)

– Ne troši vrijeme uzalud (predragocjeno je!)

– Ne srami se pitati za savjet

– Budi pozitivan (ne sumnjaj niti jedne sekunde)

– Izbjegavaj negativne ljude (oni će te samo povući na dno)

– Vjeruj u sebe (i vjeruj da možeš sve što poželiš)

– Radi! 

Ne gubi vrijeme na posao koji ne voliš!

Najljepša je stvar kada karijera i strast hodaju ruku pod ruku.

Od srca ti želim da ostvariš sve svoje potencijale. Da se zaljubiš u svoj posao. I da mi napišeš u komentar da sam bila u pravu. 🙂