‘Nešto je trulo u državi Danskoj‘ poznato?!
Svatko tko je ikada u životu zakoračio u tu malu sjevernoeuropsku zemlju zna da citat iz Hamleta pada u vodu.
Danas sam se sjetila svog ne toliko davnog posjeta toj zemlji Danskoj. Odmah ću napomenuti kako mi je jako, ali jako žao što tada nisam imala bolji fotoaparat ili iphone koji bi zabilježio sve te prekrasne trenutke provedene na sjeveru Europe.
Sredina ljeta. Putujem za Kopenhagen.
Putovanje se dogodilo spontano i nenadano. Rekla bih, savršeno. Krenula sam u posjet svojoj bližoj familiji s tatine strane. Pa iako se za ljetni odmor najčešće bira neka topla i egzotična destinacija ja sam bila izrazito uzbuđena što ću sredinu srpnja i početak kolovoza provesti u kraljevskoj (hladnoj) zemlji – Danskoj.
U Danskoj živi oko 5,5 milijuna stanovnika, od čega Danci čine čak 90 posto. Pod Dancima se podrazumijevaju svi – crni, bijeli, žuti, ‘zeleni’. Znate na što mislim. Životni standard u Danskoj je iznimno visok (a kroz moju balkansku prizmu to je još jače naglašeno), a gospodarstvo izuzetno razvijeno. Zašto vam to spominjem? Tako da vas bacim u bed kao što sam to bila ja kada sam stigla u Dansku.
Mogla bi to reći i ovako. Očekivala sam sve samo ne tako sređenu i sretnu zemlju. Danci su doista sretan narod – vjerujte mi na riječ. Ležerni, krajnje opušteni, neopterećeni modom i krpicama, potpuno, ali potpuno suprotno od onoga što gledam na ulicama svoga grada i balkanskih gradova općenito.
Glavni grad – Kopenhagen – smjestio se na istočnoj obali otoka Zeland, te je Oresundskim mostom spojen sa švedskim gradom Malmom. Osnovao ga je danski kralj Sven I. i njegov sin Knut II. Veliki 1000. godine, a pet stoljeća kasnije postao je prijestolnica Danskog kraljevstva.
Ono što me kupilo na prvu u Danskoj je to neopipljivo kraljevsko ozračje. Sve je nekako ‘ na visini‘, a čudno s obzirom da je najviši prirodni vrh zemlje zemlje Møllehøj visok tek nešto više od 170 m nadmorske visine. Tek za usporedbu, najviši vrh u Hrvatskoj je Dinara sa 1831 m.
Nije ni čudno što Danci kada dođu u Hrvatsku ne znaju poziti ‘pod ručnom’. 🙂
Posjetiti Kopenhagen, a ne vidjeti Tivoli ravno je grijehu. Smješten u samom centru grada, tik do glavnog trga ‘Radhuspladsen’ otvara svoja vrata svim posjetiteljima željnim dobre zabave, igre, adrenalina, ali i šetnje, koncerata, predstava… eto nešto i za mene 🙂 Tivoli je jedan od najstarijih zabavnih parkova na svijetu, otvoren 1843.godine. Mogu samo reći – impozantno.
Još neke zanimljivosti:
Svi zaposleni ljudi u Danskoj veliki dio svoje plaće daju za porez, a zauzvrat im država omogućava pristojan život od rođenja do kraja života sa mnogim olakšicama i povoljnostima u jednom od najboljih sistema u svijetu. Da, dobro ste pročitali. Ono što mi je posebno zanimljivo je da se mladi Danci rano sele od kuće. Samo trećina mladih između 18 i 24 godine živi sa roditeljima u čemu su na prvom mjestu u Evropi.
Danska ima dvostruko više svinja nego ljudi, a slanina je važan izvozni proizvod. Danski seljaci proizvedu triput više hrane no što je potrebno da se zadovolje prehrambene potrebe čitave zemlje.
Kod nas je čini se obratno. Više ljudi manje svinja – a ljudi uglavnom svinje – čini se da omjer za sreću kod nas na Balkanu nije dobro raspoređen.
Daleko su oni od Balkana čini se. U svemu!
Kako mi je bilo? Prekrasno. Drugačije. Kozmopolitski.
Kroz dvadesetak dana svog boravka u Danskoj napila sam se Europe za cijeli jedan život. Potrošila krunica ko’ i kunica (blizak mi srcu naziv danske valute), upila impresija koje se ne upijaju svakodnevno. Ispedalirala toliko koliko nisam ni u djetinjstvu. Znači, nabila mišiće na nogama. Za vašu informaciju u Danskoj prijevozno sredstvo br 1 je bicikl. Tamnila svoju kožu na umjetnom suncu zvanom solarij. Nagledala se velike i dugačke ravnice pa me sve na trenutak podsjetilo na Slavoniju samo u nešto ‘boljem’ izdanju.
Moram spomenuti da me jedan grad u Danskoj posebno oduševio. Arhus je drugi grad po veličini u Danskoj i najveća danska luka. Nalazi se na istoku poluotoka Jutlanda odakle vode morske veze prema danskim otocima i južnoj Švedskoj. Do Arhusa smo stigli Oresundskim mostom koji je zapravo kombinirani most-tunel nad Oresundskim vratima koji povezuje gradove Kopenhagen u Danskoj i Malmo u Švedskoj. Oresundski most je najduži kombinirani most-tunel za automobilski i vlakovni promet u Europi te najduži most na svijetu koji prelazi neku državnu granicu.
Kažu da je ljepota u oku promatrača.
Na što sam skoro oslijepila od ljepote? Na polarno svjetlo.
Toliko.
Cak. (na danskom – hvala)
P.S. Prošle godine je Danska proglašena najsretnijom zemljom svijeta.
Pametnome dosta.
0 Comments