Umjetnici su posebni ljudi…
Ovaj će Vam intervju i misli koje ćete isčitati iz njega to i potvrditi.
Danas predstavljam jednog mladog umjetnika, plesača, bloggera, poliglota, svjetskog putnika…
‘He is one of a kind‘. Poznajem ga već skoro desetljeće života i ono što vam mogu reći o njemu je da bi ga riječi teško mogle opisati. Njega jednostavno morate upoznati.
On je Igor (Marley) Bašić – muškarac sa stavom i karakterom!
1.Tko je Igore – Igor Bašić?
Igor Bašić je jedna eklektična osoba sa razvijenom empatijom za zajednicu u kojoj živi, sa zdravom dozom samopouzdanja te vječni sanjar. Osoba koja je od života oduvijek htjela nešto «više» a posebno ostaviti trag iza sebe i biti zapamćena po dostignućima u raznim područjima, od umjetnosti do humanitarnog rada te osoba koja voli i razumije ljude. Osoba koja se ne zadovoljava miminumom nego uvijek teži ispuniti svoj maksimum a da pritom ne «prelazi preko leševa» već uz dozu natjecateljskog duha može izaći kao ponosni pobjednik ali i skromni gubitnik. Ovo pitanje bih htio zaključiti s rečenicom kojom objašnjavam svoju egzistenciju: ja sam prazno platno koje život ispisuje i koji je spreman na svaki trag poteza kistom te svakom bojom i nijansom…
2. Tvoja najveća strast (znam to iz osobnog iskustva) je definitivno ples. Reci mi kako je sve krenulo, kada si obukao prve ‘plesne cipelice’ i odlučio se čak i profesionalno baviti plesom?
Ples je za mene uvijek bio nešto što je bilo prisutno u mom životu ali mi je činilo izazov. Životne okolnosti nisu htjele da započnem tipičnu plesnu karijeru koja u idealnom slučaju započinje što ranije u djetinjstvu ali bih rekao da sam na svoju ruku ples «otkrio» sa pet godina gledajući glazbene spotove Michela i Janet Jackson te njih mogu smatrati «krivcima» za moju fascinaciju tom umjetnošću. Do 16. godine kada sam se u Rijeci upisao u plesnu skupinu «Flashdance» (gdje sam i pohađao Školu za primijenjenu umjetnost) sam bio isključivo samouk i «kopirao» sam pokrete iz spotova koji su odgovarali mom temperamentu i mojim afinitetima. Znam da je jedan od spotova koji me jako fascinirao bio Shakirin spot «Whenever, wherever». Ostatak je jednostavno došao sam od sebe jer sam odmah znao da je ples nešto što u želim imati u svom životu zauvijek.
3. Da imaš priliku surađivati s tri plesna koreografa virtuoza tko bi oni bili? I apropo toga tko je tvoj prvi i jedini plesni uzor?
Na vrhu ljestvice bi definitivno bila Sonya Tayeh većini poznata iz poznatog američkog plesnog showa So You Think You Can Dance, Travis Wall također poznat iz spomenutog showa kao kandidat i koreograf te naravno nezaobilazna Mia Michaels koja emociju na posebni način prenese u pokret. Ona je također poznata iz istog showa pa se može vidjeti kako je to moja mala opsesija ali je pridonijela širenju plesne kulture u cijelom svijetu i to iznimno cijenim. Moj jedini plesni uzor je jako teško navesti jer ih ima više ali ako se moram za jednog odlučiti onda bi to ipak bio pokojni Michael Jackson.
4. Odrastao si na jednom od najljepših hrvatskih otoka – Malom Lošinju. Kako je bilo za tebe odrastati u tako maloj sredini s obzirom da bi za tebe rekla da si pravi svjetski putnik?
Odrastati u Malom Lošinju je bilo sve samo ne uobičajeno. Ne mogu reći da nisam imao sretno djetinjstvo jer bi to bila laž ali da sam bio neispunjen i često nesretan, jesam. Uvijek sam osjećao da me čeka nešto više od života u tako maloj sredini i da mi treba puno veći izazov koji će me naposljetku oblikovati u osobu koja sam danas.
5. I naravno, pitanje koje slijedi je sasvim logično. Kako je tvoja okolina prihvatila tvoju očiglednu ‘različitost’?Kako se, gledajući iz tvoje perspektive ljudi nose s ‘drugačijim‘ ljudima i njihovim pogledima na svijet?
Moja okolina bi bilo najpoštenije reći nije prihvatila moju «različitost» jer se nije znala nositi s njome već se osjećala isprovocirano pa sam kako je to uobičajeno bio predmet izrugivanja i svakakvih neusmjelih pokušaja da me se izbaci iz takta što je bilo teže jer im nisam htio pružiti to zadovoljstvo. Ukoliko sam imao problem s tim, a često nažalost jesam, odlučio bih da ću to izbaciti iz sebe u svoja četiri zida i nakon toga jednostavno ponosno i dalje «tjerati svoj đir».
6. Pažnju šire javnosti privukao si nastupom u mjuziklu ‘Footloose‘. Kako je došlo do suradnje i je li ti angažman u spomenutom mjuziklu otvorio mnoga vrata?
«Footloose» je bilo jedno divno iskustvo koje je nažalost za mene prekratko trajalo ali budući da sam ja osim što sam vječni sanjar i realist onda sam znao ocjeniti trenutak kad sam se trebao rastati od spomenutog projekta i posvetiti se drugim. U projekt sam ušao preko otvorene audicije te sam osim u plesu imao ulogu i sudjelovao i glumom te pjevanjem (u svijetu bi se reklo «tripple threat»). Volio bih da mogu reći da mi je «Footlooose» otvorio mnoga vrata ali to nažalost nije bio slučaj.
7. Moram ti priznati da ne izgledaš kao prosječan student Filozofskog fakulteta – naime studiraš germanistiku i anglistiku je li tako? Otkuda želja za studiranjem jezika? Otkrij našim čitateljima koliko jezika govoriš?
Složio bih se s tom činjenicom i da, točno je da sam apsolvent kulturološkog studija anglistike i germanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te se osim sa spomenutim jezicima koristim i talijanskim, španjolskim, pomalo rumunjskim i francuskim te imam volju i želju naučiti i usavršiti još barem četiri strana jezika.
8. „..uputio sam se na to ljeto 2013. bez nekog konkretnog plana i kao najveći naivac što je tako tipično za ljude koji se upute u zemlju za koju misle da “novac raste na drveću”… Jeli stvarno tako? Ovisi u kojim djelovima 🙂Da me danas bilo tko pita koji grad mu preporučujem da prvi posjeti ili gdje da se čak eventualno “skrasi” to bi morao biti San Francisco. To je grad za bilo koga, ali posebno za osobu koja je ambiciozna, kreativna, veoma otvorenih pogleda na svijet te osobu kojoj magla ne smeta.“Tako zvuče misli s tvog bloga koje sam moram ti reći pročitala u jednom dahu. Kako si mi rekao ponovno se spremaš na odlazak u San Francisco? Što te ponovno vraća tom ludom gradu?
Hvala ti na tom komentaru, mogu definitvno uzvratiti i za tvoj blog. San Franciscu se vraćam iz više razloga ali financijski je naravno jedan od njih. Mogućnost zarade je neusporediva s našim uvjetima, ali ako moram biti potpuno iskren, vraćam se toj posebnoj energiji a dio toga možete pročitati na mom blogu tattooedsoul.blog.hr gdje osim o modi koja me oduvijek fascinirala, izvještavam i o svojim iskustvima u Americi, ali i drugim stvarima koje će biti spomenute u dogledno vrijeme.
9. Ples, jezici pa i putovanja… čini se savršeno. Je li stvarno tako? Postoji li nešto što bi u svom životu (da imaš priliku) promijenio? Žališ li za čim i koji su tvoji planovi za budućnost?
Ja sam osoba koja vjeruje da se sve događa s razlogom pa nema smisla žaliti za ičim jer je sve bilo onako kako je trebalo biti. Naravno da nisam zadovoljan s nekim određenim odlukama iz prošlosti ali sve greške koje sam napravio su me ipak izvele na pravi put i od njih sam definitivno mnogo naučio. Moram opet spomenuti modu kao jedan faktor u kojem bih se u budućnosti volio razviti, bilo to kao dizajner, modni novinar ili kritičar – vrijeme će pokazati. Do tada ostaju rad, disciplina, ambicija i nada koja umire posljednja.
10. I za sam kraj moram te upitati… koji je tvoj odabir – Stari par Levisica ili Cavalli po mjeri?
To je zanimljivo pitanje. Donedavno bi moj odgovor sigurno bio stari par Levisica ali danas sam svjestan koliko je važno imati jedan dobar komad, u ovom slučaju Cavallia po mjeri jer bi on mogao otvoriti mnoga vrata posebno u poslovnom svijetu. Dobar dizajnerski komad ne smatram dijelom luksuza već odabirom da svoju pojavu pokrijemo nečijim iznimnim radom te se tako svoju inspiraciju dovedemo na jednu višu razinu. Nadam se da to ima smisla.
Itekako ima smisla dragi Igore… Najljepša ti hvala na inspirativnim odgovorima… i da , slike su ti PREKRASNE!!!
Vjerujem da će čitatelji uživati u njima 🙂
Za kraj poklanjam ti nekoliko poetskih riječi… vjerujem da ćeš se prepoznati…
‘Umjetnici su posebni ljudi…Oni drukčijim očima gledaju na svijet… oni su hipnotizirani kada gledaju vatru jer kako ona teče tako teku i njihove misli… ako gledaju vatru plamenika misli su čvrste i staložene…ako je logorska vatra gdje su svi zajedno onda su to kopleksne razgranate misli… to su posebni ljudi koji tako gledaju…i kad ih ugledate nećete moći skinuti pogled s njih…’
0 Comments