Ono što ostaje, uvijek ljubav je.
Dragi i drage moje. Ovo su riječi jedne prekrasne dame, dame za koju znam da postoji otkada sam bila klinka. Ne znam mogu li vam točno opisati osjećaj kada upoznate nekoga uz čije ste pjesme odrasli, no jedno je sigurno, upoznavši Ivanu Plechinger upoznala sam i jedan prekrasan svijet prepun boja, pozitivnih misli, ohrabrenja i naposljetku ljubavi. Iz tog razloga neću duljiti, nestrpljiva sam u želji da vam što prije predstavim ženu koja me svojim likom i djelom oduševljava iz dana u dan, i na tisuću i jedan način.
Mudra. Topla. Draga. Bezgranično jednostavna i susretljiva. Ona je žena koju želite imati u svom životu. Ivana, ako ti u ovim emocijama zaboravim zahvaliti dopusti mi da to učinim sada. Hvala ti što nas učiš ljubavi. I hvala ti što si našla vremena da odgovoriš na moja pitanja i time usrećiš mene i moje čitatelje. 🙂
Draga Ivana, čitam jednu tvoju misao i osmijeh mi klizi na licu. „Ako tapkaš u mjestu i gledaš si u noge – nema naprijed! Ako gledaš u tragove koji su te do tud doveli – nema naprijed! Tako se nećeš nikada i nikuda pomaknuti jer ne vidiš što je pred tobom dok gledaš unatrag! Ali ako digneš pogled prema mjestu o kojem sanjaš, ako uživaš putujući do mjesta iz svog sna, ako se ne osvrćeš i razmišljaš samo o idućem koraku – možeš stići kamo god želiš!“ Divno i toliko istinito. Reci mi je li ta misao na neki način tvoja misao vodilja? Jesi li ti stigla tamo gdje si željela?
Ivana: Stigla sam na toliko ljepša mjesta od onih o kojima sam sanjarila kroz život. Ako vjeruješ svome putu, ali i imaš povjerenja da te tvoj život bez greške vodi baš tamo kamo priželjkuješ doći, stići ćeš na još ljepša mjesta od onih koje naš um može zamisliti… Um ne zna ništa, često nas u mnogočemu zapravo ograničava. Ako se sami prisjetite stvari koje ste kroz život učinili, a na koje ste ponosni, sigurna sam da su bile toliko ljepše od onog što je vaš um zamišljao…
Draga, prateći tebe i tvoju svakodnevicu čini mi se da si osvarila sve svoje snove. Otkrij nam, koliko bi se po tebi snovi trebali razlikovati od stvarnosti? Kažem to iz razloga jer mi se čini da vrlo mali broj ljudi sanja i živi svoje snove, većina ih se nažalost bavi preživljavanjem…
Ivana: Tvoj svijet je ono što ti sam od njega stvoriš. Ljudi previše čitaju senzacionalističke vijesti, kojima je često važnije da imaju informaciju prvi, a ne da je ta informacija provjerena i istinita. Ako „kupiš“ ono što nam mediji, koji žive od prodaje loših vijesti prodaju, mogao bi i ti misliti da ništa ne valja, da nikad nismo imali manje, da živimo u društvu bez perspektive, da nema poštenih ljudi… Ali moraš znati da isključivo ružne vijesti prodaju novine! A ako povjeruješ tim „ružnoćama“, poružnit ćeš si svoj lijep život i doista nakon nekog vremena početi tek preživljavati umjesto da živiš. Pažljivo filtrirajte vijesti koje želite čitati i o kojima želite razmišljati. Jer zapravo je istina je da živimo u najljepšoj zemlji na svijetu kojoj čak kao nitko nigdje u svijetu – tepamo „Lijepa naša“, da imamo izuzetno obrazovane i pametne ljude, kažu da su i naše žene među najljepšima na svijetu, a o prirodnim ljepotama od Kopačkog rita, preko Plitvičkih jezera do Mljeta – da i ne pričam! Iste takve ljepote, dubine i širine imaju i naši divni ljudi! To je istina i to je naša stvarnost! Što više svi budemo uživali u svoj toj ljepoti, radovali se i zahvaljivali samima sebi što smo izabrali da se rodimo baš u OVOJ zemlji – bit će nam svima još i ljepše u našoj divnoj Hrvatskoj… Ali ponovit ću – tvoj svijet je ono što ti sam od njega stvoriš. I ako misliš sve suprotno od ovog – opet si u pravu. Naše su misli naše najmoćnije oružje. Kad to osvjestiš, počneš nadzirati svoje misli, postaneš oprezan kad poželiš reći ili pomisliti nešto ružno jer znaš da želiš samo lijepe stvari u svojoj stvarnosti… Ta se vještina trenira jednako uporno kao što se treniraju trbušnjaci.
A kada smo kod materijalne strane života i preživljavanja reci mi, smatraš li da su bogatiji ljudi – sretniji ljudi?
Ivana: Bogatstvo nema baš nikakve veze sa srećom! Mislim da više nitko ne gaji iluziju da ti u životu teče samo med i mlijeko ako ti je novčanik dobrano napunjen… Sretni ljudi često kroz svoj život nauče kako biti sretni – jer naš uspjeh nije naša sreća – naša sreća je naš uspjeh! Bogatstvo, da – ali važno je znati kojom ga cijenom plaćaš, i želiš li baš na tu cijenu pristati? Prema nedavnom godišnjem izvješću o »sreći u svijetu« iz 2016.g. Danci su opet najsretnija nacija u svijetu, nisu najbogatiji – ali su najsretniji! Po mome iskustvu – najbrži je put do sreće, tako često u nas zaboravljen osjećaj zahvalnosti – na svemu u našim životima, a pogotovo zahvalnost na ružnim stvarima koje su nam se dogodile… Na važnost zahvalnosti pokušavam u zadnje vrijeme podsjetiti ali i poučiti sve one koji me prate na mom you tube kanalu. Zahvalnost korjenito mijenja naš život na bolje i sama sam se u to nebrojeno puta uvjerila. Hvala na tome.
Uspjeh ti kažu – ljudi nikada neće oprostiti. Koji je tvoj stav o tome i jesi li ikada (a vjerujem da jesi) doživjela oblik netolerancije ili čak grube predrasude prema onome što jesi i što radiš?
Ivana: Zaista nisam nikada. Imala sam tu sreću da su me ljudi uvijek doživljavali kao jednu od njih i radovali se sa mnom svakom mome uspjehu. Iznimno sam počašćena zbog toga. Kroz pisma koja dobivam od ljudi koji su pročitali moju knjigu, često isčitavam: „Neke rečenice kao da sam pisala ja sama!“. Ljudi se sa mnom raduju kao da smo zajedno pisali moju knjigu, a i ja često osjećam kao da nisam ja pisala nju već ona mene 🙂
– recenciju na Ivaninu knjigu možete pročitati na popularnoj stranici Čitaj knjigu Ono sto ostaje uvijek ljubav je
Moram te pitati. Svi govore da je unutrašnja ljepota važnija od vanjske, no budimo realni, nitko nam ne daje šansu da mu pokažemo koliko smo lijepi iznutra, ako već nismo izvana. Smatraš li da je u današnje vrijeme opsjednutosti vanjskim izgledom suviše licemjerno govoriti o unutarnjoj ljepoti? Što za tebe predstavljaju žene poput Kim Kardashian i dal bi se ikad i sama podvrgnula kakvoj estetskoj operaciji u ime ljepote?
Ivana: Jedva da znam tko je ta žena… Ljepota ti brže otvara mnoga vrata to je činjenica, pošto je najbrže nekoga procijeniti po vanjskom izgledu. Za to ti ne treba ni trud ni želja da nekoga zaista upoznaš, već samo dobar vid. S površnim ljudima nikad nisam željela imati posla, a u zadnje vrijeme još i manje od nikad 😉 Ali – želiš li da te operira lijep doktor koji baš i ne zna baratati skalpelom? Želiš li da tvoje dijete ima lijepu učiteljicu koja ne razlikuje broj od slova? Želiš li se udati za ljepotana kojem je to jedina kvaliteta? Ali dogodi se, Ingrid ponekad, da se sve uroti i poklopi tako savršeno, da netko iznimno lijep poput tebe, bude i dobra duša i pametna glavica… I ti si jedna od najljepših ljepota Lijepe naše i to u svakom smislu! Počašćena sam što te poznajem.
Moje sljedeće pitanje, sasvim predvidljivo, kada se i kako javila tvoja potreba za pisanjem? Jesi li oduvijek znala da će riječi biti tvoje najjače oružje kada je u pitanju slatka ‘borba‘ zvana – život?
Ivana: Nisam pisala, osim ponekog teksta za pjesme koje smo skladali Bruno i ja i ponekog ljubavnog pisma (ali samo ako je bio jako dobar ) Zato mi je iznenađenje bilo kad sam, nakon što je vrlo traumatično za mene s ovog svijeta otišao moj Tata, imala silnu potrebu pisati. Pisala sam da si pomognem, da sve to što osjećam prenesem na papir, da papir umjesto mene isplače suze kad ih više u mom oku nije bilo… Pisala sam o svemu što sam kroz svoj život naučila s idejom da ti zapisi ostanu mojim sinovima, kako bi ih jednog dana čitali kad me više ne bude uz njih, da ih te riječi u moje ime grle i daju im radost. Nakon nekog vremena pokazala sam mužu i prijatljicama što pišem i svi su mi govorili da to ne smije samo ostati u mom kompjuteru. Tad sam se odvažila knjigu poslati na adrese nekoliko izdavača i – svi su željeli izdati moju knjigu! Zezam se da ta knjiga dugo nije ni znala da će postati knjiga, možda je baš zbog toga toliko silno volim.
Otkrij nam, jesi li kao osoba više sklona riskiranju i hazardiranju, tipa – hoću sve sad i odmah ili si više ziheraški tip – idem polako ali sigurno… ?
Ivana: Kako kada. Bilo je i jednih i drugih situacija i u svim varijantama s različito uspješnim završecima. Ali uvijek sam se trudila što god da sam radila ostati vjerna samoj sebi. I baš zato uvijek s ponosom slušam, gledam i čitam sve što sam do sada u svom profesionalnom životu napravila.
I za kraj, dakako glazba. Glazba je veliki dio tvog života, reci mi, koliko danas živiš glazbu?
Ivana: Živim je poslovno – ponosan sam DJ Narodnog radija, najslušanijeg radija u Hrvatskoj, ponosna sam što moj radio svira samo najbolju domaću glazbu, meni to kao hrvatskoj glazbenici izuzetno puno znači. Imamo izvanredne glazbenike i žalosti me kad čujem koliko se malo na nekim drugim stanicama svira naša glazba, zato sam te stanice prestala slušati… A privatno – u našoj kući ori glazba od jutra do mraka, udala sam se za muzičara i rodila još dvojicu. Moj mlađi sin Vigo želi biti kompozitor klasične glazbe, po cijele dane sklada, stariji Jan sanja da postane glumac i pjevač u mjuziklima a istovremeno je i jedan od prvih hrvatskih youtubera na kanalu Joomboos, moj muž je napravio gotovo sve što glazbenik u Hrvatskoj može – a i dalje sklada i svira za najbolje glazbenike u Hrvatskoj i izvan nje. Kad te glazba pozove da je izabereš za svoj poziv, to je zov kojem se ne možeš i ne trebaš oduprijeti, jer ako glazbu radiš svim talentom i srcem – to je najbolji posao koji u životu možeš izabrati. Osim… ako te kao mene, nakon glazbe ne pozove knjiga da se među njene stranice useliš zauvijek.
Postoje riječi koje liječe … I na njima ti hvala.
Do sljedećeg pisanja tebi Ivana ali i svim našim čitateljima šaljem LJUBAV. Jer ona je ono što nam u ovom životu i nakon njega (pre)ostaje.
Tvoja i vaša Ingrid.
0 Comments