Vrijedi li ego toliko da smo spremni uništiti svoju obitelj, svoje tijelo, svoju ljubav i svoj život za nešto što nije stvarno? Vrijedi li riskirati sve za nekoliko trenutaka moći?
Ego nije nešto što se događa nekom drugom. Vjerujte mi. Nije. Ego sam okusila jako davno. Ne toliko davno da se ne bih sjećala njegova gorkog okusa. Konzumirala sam ga u velikim količinama. Ironično, što sam više jela, bila sam gladnija. Pohlepnija. Čudno je to kako se okus ega mijenja s nama. Još čudnije je to kako se mi lako mijenjamo. Pred tuđim očima najviše. I kako smo u stanju imati sve, a ne biti nitko.
‘J..e li vas ego?’ moja je prva knjiga izdana koncem 2013. godine. To je knjiga koja je probudila neke uspavale duhove, ali i knjiga s kojom sam se ja probudila.
Kada je kategoriziraju stavljaju je u kategoriju publicistika, self-help literatura. Nisam sigurna da je knjiga koju sam napisala baš to što govore ali ajde barem nije završila na policama chic lit-a. Ipak, moram priznati, s knjigom se znalo događati to da su neki čitatelji (valjda s prvim pogledom na naslovnicu) zaključili da se radi o mojoj autobiografiji… ufff…tu sam valjda pogriješila. Ili nisam? Staviti sebe, u malo slobodnijem izdanju na naslovnicu? I to još na Balkanu? Ne dušo, to se ne radi tako. S naslovnicom trebaš biti konkretan i ne izazivati previše. S Balkanom moraš biti oprezan ko s ljudima u ćudljivom Aprilu. Istina.
Istina je i to da je knjiga zaintrigirala, otvorila neka zaključana vrata, kako sam rekla probudila uspavale duhove i ljudske strasti, ali i koja je učinila to da se i sama odvažim činiti samo ono o čemu sam do jučer samo sanjala. Činjenica je i ta da sam cjelokupno predstavljanje knjige u javnosti i porukama koje ona nosi odradila doslovce sama samcata! (istina iza mene su stajali izdavači Milan Zagorac i Tamara Modrić iz Studia TIM. Rijeka) no sve se nekako svelo na da sam put do čitatelja tražila i nalazila sama.
I put je bio beskrajno lijep. Svaka potpisana knjiga, svaka poruka ohrabrenja, svako ime na velikoj žutoj kuverti, svako hvala i nema na čemu u inbox. Znala sam da je to moj put. Bez obzira na žrtvu koje je nosio.
Dvije godine kasnije.
Danas je trinaesti travnja 2015. godine. Dan kad sam primila sretne vijesti.
Moja knjiga ‘J..e li vas ego?’ gotova je s pripremama i uskoro ide u tisak. Knjiga će doživjeti svoje 2. dopunjeno izdanje. U ovoj knjizi donosim sve ono što nisam u prvoj.
Radi se o tome da sam na jednostavan, iskren, meni drag poetski način (udaljavajući se tako od publicističkog načina pripovijedanja ali i dalje zadržavajući psihološke elemente) ispričala priče iz života koje nam otkrivaju gospodina od kojeg se većina nas ograđuje. Gospodin Ego. Nevidljivi ubojica, tihi neprijatelj, razarač obitelji, karijera, veza. Netko tko je u stanju gledati s osmijehom naše propadanje. Gledati i pritom ne poduzimati ništa. I ne, nemojte misliti, (molim vas!) ako ovo pišem, da sam netko tko se tek tako bezbolno oslobodio okova gospodina Ega. Da sam netko to je u startu bio oslobođen tuge, nemira i borbi. Čak naprotiv, možda sam baš ja taj netko tko je bio predugo i prebolno zarobljen.
Eto sada znate. Knjiga koja uskoro izlazi ima sve elementa života kakvog svi živimo svakoga dana.
Život. Posao. Stres. Rutina. Besparica. Borba. Seks. Dodiri. Očekivanja. Suze. Tišina. Buka svijeta. Obitelj. Sreća. Nesreća. Rizik. Sloboda. Ljubav. Ego.
Jedna knjiga. Točnije dvije knjige. Al’ to je jedna priča. Zapravo, kad bolje razmislim to je stotinu ljudskih priča, u jednoj priči.
Kada sam počela pisati ovu knjigu bila sam u nekom relaksiranomu, autogenom stanju. Takvo stanje se nije preko noći i bez mog saznanja. Trebala sam proći zemlje i zemlje nemira kako bi se našla na obali sigurnosti. No kako su se stranice ispunjavale, sve više i više sam osjećala olakšanje u sebi. Nisam mogla ni zamisliti da će neki najgori nemiri imati odjek najvećeg mira. Obratila sam pažnju na emocije koje se javljaju pri spomenu nekih likova. Pišući o njima prolazila sam svojevrsnu katarzu. Nije lako slušati vanjsku buku, buku svijeta, a osluškivati vulkane što se kriju u tebi. Svaka osoba, svaki događaj, svaki nemir bili su dio – Nepoznatoga. Onoga dana kad sam se suočila s tim Nepoznatim, kad sam dozvolila svojoj glavi, svom Egu da popusti pred misterijem Ljubavi znala sam da je preda mnom divno putovanje. I bilo je. Još uvijek je.
Iskreno se nadam da ćemo skupa uživati u ovom veličanstvenom putovanju duše. Rekoh duše, ne ega.
Radujem se svakome od vas.
0 Comments