Život. Posao. Stres. Rutina. Besparica. Borba. Seks. Dodiri. Očekivanja. Suze. Tišina. Buka svijeta. Obitelj. Sreća. Nesreća. Rizik. Sloboda. Ljubav. Ego.
Jedna knjiga. Jedna priča.
Zapravo, kad bolje razmislim to je stotinu ljudskih priča, u jednoj priči.
Znate, kada sam počela pisati ovu knjigu bila sam u nekom relaksiranomu, autogenom stanju.
Takvo stanje se nije preko noći i bez mog saznanja. Trebala sam proći zemlje i zemlje nemira kako bi se našla na obali sigurnosti.
Pisala sam. Nisam ni sama znala za koga niti zbog čega.
Sumnjala sam. Ne samo u sebe, već i u sve oko sebe.
No kako su se stranice ispunjavale, sve više i više sam osjećala olakšanje u sebi.
Nisam mogla ni zamisliti da će neki najgori nemiri imati odjek najvećeg mira.
Obratila sam pažnju na emocije koje se javljaju pri spomenu nekih likova.
Pišući o njima prolazila sam svojevrsnu katarzu.
Nije lako slušati vanjsku buku, buku svijeta, a osluškivati vulkane što se kriju u tebi.
Svaka osoba, svaki događaj, svaki nemir bili su dio – Nepoznatoga.
Onoga dana kad sam se suočila s tim Nepoznatim,
kad sam dozvolila svojoj glavi, svom Egu da popusti pred misterijem Ljubavi znala sam da je preda mnom divno putovanje.
I bilo je. Još uvijek je.
Nedugo zatim, misterij Ljubavi učinio je svoje.
U život mi je poslao VAS.
Vas, koji ste umjeli prepoznali sve.
Svaku emociju. Svaku skrivenu misao koja se krila iza crno bijelih redaka.
Vas Nepoznate meni, ali vrlo dobro poznate mojoj duši.
Da ne duljim… jer žena sam.
A emocije kada krenu, ne staju tako lako…
HVALA svima VAMA koji ste bez ijedne trunke predrasuda, i bez ijedne skrivene sumnje zakoračili u moj svijet iza korica.
Bolje reći NAŠ SVIJET.
HVALA VAM OD SRCA.
Ovo je moj poklon vama…
Vaša Ingrid.
0 Comments