Kukavice i heroina Severina

Bilo jednom davno.U zemlji seljaka, na brdovitom Balkanu. Čopor kukavica i jedna heroina.

U toj se zemlji tada, nazovimo je Rvacka, dobar dio muškaraca bojao ženske moći. Heroina. A ja sam rado htjela povikati Majko Božja! Koliko se samih žena bojao ženske moći. Nije niti čudno, za herojstvo je tada bilo potrebno hrabro srce, odvažnost, petlja – ma lažem, za moć su bile potrebne pare, dobra rodbinska veza i zrnce talenta, a uz to je išlo i ono budi zvjerka, neka te mrze, to znači da si moćan. Lupiti šakom o stol, lupiti ženu, lupiti bilo šta. To je značilo da si lola u svom selu. To je značilo da si razjareni bik koji traži svoju kravu muzaru.

No ovo nije priča o bikovima i kravama…

Živjeti u Rvackoj je bilo kao da živiš u nekoj hansandersenskoj uvrnutoj bajci u kojoj kada si heroj si kukavica, a kada si kukavica si heroj, to jest ako ti se ikada ukazala prilika, a rijetko kada jest, zapravo nikada nije, uzimalo se šta se moglo i brisalo odavde, a ako si kojim slučajem odlučio ostati, odlučio si biti poput drugih, vrlo živopisnih likova iz te čudesne balkanske šume. Nisi se isticao, nisi stršao, nije ti ni padalo na pamet takvo što. Šutio si, postojao i bio tihi ‘eroj.

U toj je čudesnoj  šumi bilo bučno. Na sreću, tamo su se još uvijek igrala djeca, ali ona siromašna, koja nisu imala pametne telefone. Vidjeli smo tamo nekog klinca kako autoritativno zapovijeda svojim vršnjacima, onog koji je doveo do suza najslabijeg od sviju, pa smo zaključili kako je on rođeni vođa, heroj ulice, ili sjećam se, kada smo u šetnji gradom ugledali prekrasnu djevojčicu kako se razmeće svojom dugom kosom, znajući koliko je lijepa i koliko će je ta ljepota u životu daleko odvesti, pa smo pomislili, ova će mala slamati srca, prava heroina.

(jesi ti takav/a?)

Tada nismo razumjeli radnje ‘dovesti nekoga na rub suza’ ili ‘slomiti mu srce’ iako smo tada svjesno bili i na jednoj i na drugoj strani. Lakše je bilo rasplakati nego plakati, ovo potonje je više boljelo, ali ipak smo plakali. Suze su nam čistile dušu. Nećemo se lagati, bilo je lakše i kada se slamalo. Oni nevještiji od nas slamali su čaše, a ovi drugi slamali su srca. Za to je bilo potrebno više vještine. Zato su to neki od nas radili u tišini.

S ranama je bilo nešto teže, krpali smo ih kako smo znali i umjeli, jer da ne bole ne bi se i danas  ranama zvale.

Pratiš me?

Samo mi jedno tada a ni danas nije bilo jasno. Kako to da su neki od nas uvečer izlazili kao kukavice, a vraćali se kući kao heroji? Poslije smo im našli male bočice alkohola u džepu. Čudilo me i to kako kukavice smrde na sir. Pomislila sam, oni zasigurno oštre svoj kukavičluk nožem za sir, a sir, onaj najskuplji smrdi.

U tom vremenu rijetko je koja žena bila heroj. Znala se pojaviti koja al’ ubrzo bi nestala. Znaš, žene su ti oduvijek bile čudna bića. Suviše emotivna. Nestajale su uglavnom kako bi se zaljubljivale, s prvim poljupcem. Tako je to bilo kod žena.Vladale su samo kada ne bi osjećale.

Žene su tada trebale jednu takvu. Koja ne bi nestala. Koja bi im pokazala da biti svoja ne znači ne pripadati nikom drugom, već da biti svoja znači ne pristati biti samo tuđa. Plašile su se što će razjareni bikovi reći na to. Ne i ona.

Osjećala je javno ono što su druge žene doživljavale tajno, zavidjeli su joj zbog toga. Ona se nije obazirala. Svaki je poraz pretvorila u pobjedu. Gurala je naprijed, i naposljetku zasjela na tron. No, nije ona bila ništa drugačija od drugih žena. Ipak, od drugih ju je razlikovalo to što sebe nije gurala u drugi plan, već je svjesno tražila kraljevski stolac.

Heroine su vješte u održavanju ravnoteže.

Biti žena, biti heroj značilo je biti svoje a ne tuđe vlasništvo. Muškarac nije trebao znati šta je ravnoteža. Nije mu bilo potrebno to saznanje. On je u svojoj glavi već bio heroj. Žena je to tek trebala postati.

Žene su u Rrvackoj bile kukavice dok se nije dokazalo suprotno. Jednom se čak i dokazalo. Muškarci su u Rrvackoj bili heroji dok se nije dokazalo suprotno. To se nikada nije dokazalo.

…

Kako je priča završila?

Tko kaže da je završila? Priča još uvijek traje.

Imaš još jedno pitanje? No hajde, reci. Koja je poanta ove priče koju mi pričaš?

Znala sam da ćeš me to pitati. Poanta. Poanta je da ti biraš tko ćeš biti u svome životu. Kukavica ? Heroj? Krava muzara? Ovisi samo o tebi. Jer kako se ti vidiš, vide te i drugi.

Herojem se ne rađa, heroinom se postaje.

Napomena: Ovaj sam tekst odlučila napisati u čast svih velikih žena koje me okružuju a koje nisu svjesne da su u mojim očima heroine. Bore se opstati u svijetu u kojemu vladaju kukavice. A ako se pitate zašto sam spomenula Severinu reći ću vam ovo, voljeli je vi ili mrzili na nju jednostavno ne možete ostati imuni. Ona je dokaz ženske snage i moći koja izvire iz poštovanja i ljubavi prema sebi. I sve to u svijetu, točnije u zemlji u kojoj je ženska moć još uvijek – zločin koji se skriva.

 

 

Koliko muška a koliko ženska moć djeluje na ljude možete čitati i u mojoj knjizi  ‘J..E LI VAS EGO?’ koju možete naručiti i putem fb page-a u tiskanom izdanju https://www.facebook.com/ingriddivkovic 

ili putem eKnjižare . http://planet9.hr/catalog/document/tn87v89/je-li-vas-ego–ingrid-divkovic/