Mlijeko i med – poezija s glasom suvremene žene

Pročitana u dahu. U jedno oktobarsko poslijepodne.

Neki kažu da se poezija čita polako, i kroz neko vrijeme no ja to priznajem s Rupi nisam uspjela, niti željela. To činim s poezijom Nerude, Rumija, Jesenjina, Pessoe, Cohena no Rupi sam poklonila jedno kišno poslijepodne (njezinoj kod nas netom objavljenoj knjizi) ne računajući dakako sva ona popodneva ranije kojima sam se kačila na njezin instagramski profil zalazeći tako među njezine crno bijele redove. Da, Rupi sam počela pratiti dok je na društvenoj mreži instagram imala tek nekoliko tisuća pratitelja, danas ima više od milijun. Zamijetila sam je u moru svakojakih pjesničkih duša koje svoje mjesto pod književnim suncem pokušavaju pronaći upravo na instagramu, društvenoj mreži koja je po svemu sudeći savršena za umjetnike, kreativce i ostale vizionare koji svoj neotkriveni talent i emociju žude podijeliti sa svijetom.

Dojmio me se Rupin pjesnički izričaj. Odavao je lakoću razumijevanja (što sa mnogim pjesnicima nije slučaj), svidjela mi se hrabrost koja se reflektirala kroz prikaz najdubljih vlastitih emocija, i na koncu posebno me se dojmila krajnja simplicifiranost koji je odisala iz njezinih slikovitih objava. Svi koji me čitaju i prate znaju koliki sam ljubitelj jednostavnih, prozračnih, čistih prizora koji su u stanju dotaknuti dublje od mora ekstemiteta kojima nas zatrpavaju, stoga nije ni čudno da je baš Rupi svojim nepretencioznim minimalizmom uspjela osvojiti čitatelje ne samo instagrama već i izvan njega. No, ne pišu svi o Rupi u superlativima, naročito ne struka. Tome svjedoči i sada smiješna činjenica da za svoj prvijenac nije mogla pronaći izdavača. Mnogi joj zamjeraju neinventivnost (aludirajući na naslov zbirke “milk and honey”) te poetski izričaj u kojemu ne vide književnu vrijednost. Ipak čini se da joj ipak ne mogu osporiti uspjeh iza kojeg otvoreno stoje zavidne brojke.

“Rupi Kaur, kći roditelja imigranata, postala je književni i društveni fenomen i što god to ona pisala i koliko god da poezije doista bilo u njezinim stihovima, činjenica je da je nekakav poetski izričaj uspjela približiti masama. Dvadeset i pet joj je godina, prvu je zbirku, neinventivno naslovljenu “Med i mlijeko”, dosad prodala u – nevjerojatnih 2,500.000 primjeraka. Prevedena je na 25 jezika. U posljednje je dvije godine “Med i mlijeko” provela 77 tjedana na bestseler listi The New York Timesa.”

Kako god bilo, i šta god o Rupi i njezinoj poeziji mislili i govorili neosporno je da je ova mlada žena svojim riječima, umjetnošću i vizijom napravila nešto izvanredno i da je samim time postala glas onih žena koje se ne čuju, a koje se itekako vide. Kako napisah u tekstu gore, dojmio me se i još uvijek me se dojmi neslomljivi duh ove mlade žene kojeg osjetih kroz njezine netipično-interpuncijski ispisane stihove,

silovanje 

će te rastrgati 

napola

ali neće

biti 

tvoj kraj

iskrenost kojom bez zadrške progovara (znajući koliko je neiskrenost i samodopadnost danas na cijeni),

ne traži lijek

klečeći pred onima

koji su te slomili

nježnost i ranjivost od kojih ne bježi, dapače koje otvoreno veliča,

biti

nježna

znači

biti 

moćna

vlastito iskustvo neuspjeha koje kroz  teške i neatraktivne životne prizore oslikava u svoju vlastitu poruku svijetu,

ništa me ne užasava više 

od zapjenjene zavisti

pred uspjehom drugih

i uzdaha olakšanja

kad propadnu

i na koncu ljubav koju vidi kao korijen svog života.

ne pristajem biti

tek jedna cigla tvojeg života

kad 

ja s tobom želim

izgraditi čitav zajednički život

Gledajući kako ova mlada pjesnikinja raste ne mogu se otrgnuti dojmu kako baš ona svojim “preko noći” uspjehom dokazuje kako je moguće stvoriti vlastiti vjetar u leđa koji osnažuje da neumorno stvaramo unatoč čudnim, književnim strujama koje ne mogu i ne žele prihvatiti da dolaze neka nova, drugačija vremena u kojima nam je dozvoljeno sve, a najviše od svega – biti svoj.

smisao umjetnosti
ne leži u broju ljudi
kojima se sviđa smisao umjetnosti
leži u tome
koliko je voli tvoje srce
koliko je voli tvoja duša
koliko si iskren
prema samome sebi
i nikad
ne pristaj na trampu
iskrenost za sviđanje

svim mladim pjesnicima

Na kraju priče, bilo da je riječ o knjizi Rupi Kaur li bilo kojeg drugoj knjizi današnjice mislim da je za čitanje nekog književnog djela nužno biti otvorenog srca, bez predrasuda i unaprijed zacrtanih očekivanja. Na koncu, svi iz knjige iščitavamo ono što nosimo u sebi. Upravo će zato “mlijeko i med” svatko od nas shvatiti na svoj način, a poruke koje pronađemo u njoj bit će odraz poruka koje i sami svojim životima odašiljemo svijetu.

Mlijeko i med – instagramska poezija ili nešto više?

Prosudite sami, dakako, nakon što pročitate knjigu …

moja velika preporuka svakako je – DA 🙂