“Mnoge žene ne vjeruju. Mnoge odbijaju vjerovati. Reci mi, vjeruješ li ti? Ovoga trenutka? Bez zrnca sumnje i svim srcem? Trebala bi znati. Na ovome svijeru nisi uzalud, zato otpusti te kočnice. Postoji viši cilj zbog kojeg postojiš. Otvori oči. Netko čeka tvoje razasuste bisere, netko žudi za tvojih dahom. Otpusti, ali se drži čvrsto svog osjećaja ispravnosti, svog unutranjeg povjerenja, čak i kada je teško ili opasno, ili kada ljudi smatraju da si čudna. Ženo, ta vjera te izdvaja! Čak i u trenucima najdublje sumnje…”
Ovim je riječima iz moje knjige Knjiga za Divlju ženu, započela večer pod čijim sam dojmom još i sada, ovoga trenutka, dok ovo pišem. Naime, prije tri dana moja prijateljica i suradnica Alis Marić i ja gostovale smo u prekrasnom Šibeniku a sve zahvaljujući jednoj ženi – Romani Radojčić. Šibenik nam je time postao posljednja ljetna “stanica”, barem što se tiče promocije moje druge knjige. Nakon Osijeka, Zagreba, Samobora i Rijeke, uslijedila je prava dalmatinska poslastica, i to ni manje ni više nego na najimpozantnijem mjestu u Krešimirovu gradu, na novouređenoj tvrđavi Barone s koje puca čaroban pogled na cijeli šibenkski arhipelag. Zaista impresivno 🙂
U Šibenik smo stigle u utorak 19. srpnja u prijepodnevnim satima. Imale smo vremena za ručak, kavicu i razgledavanje grada. S obzirom da je naša “domaćica” Romana u to vrijeme radila zaputile smo se k njoj u prekrasni D-Resort u kojemu Romana radi kao spa menager. Kada smo ugledale hotel i zakoračili u njega, vjerujte mi teško smo ga napustili. D-Resort je baš jedinstven. Unutar hotela i na njegovim terasama imale smo osjećaj kao da plovimo. Pogled na Šibenik je zaista prekrasan s njegovih terasa, a resort ima i jedinstvenu šetnicu koja vodi do krova hotela. Dan je dakako brzo proletio i bilo je vrijeme za spremanje.
A onda je uslijedila večer, a time i noć koja me posebno dotakla i koju ću još duuuugo pamtiti.
Noć ljubavi na tvrđavi Barone
Nakon gospodina Ega, svih teških i pomalo turobih životnih situacija, na scenu Života stupila je ona, Divlja Žena, vesela i strastvena, plaha i neobuzdana. Ona koju možda niste očekivali ali koja je došla bez pitanja i bez najave. Tiho i polako, poput vučice, na vršcima prstiju. Došla je podsjetiti nas tko smo bile, tko smo sada i tko ćemo tek biti.
I tako je krenula noć ljubavi, okupana suncem i dobrim emocijama. Zaista, ukoliko ste vi koji čitate jedni od onih koji su u utorak prisustvovali promociji moje druge knjige na tvrđavi Barone onda znate o čemu pričam i zašto spominjem emocije poput veselja i strasti, plahosti i neobuzdanosti. To je ono što je što je vladalo na tvrđavi Barone. To, ali i puno više od toga. U utorak su se s Divljom ženom susrele sve žene koje duboku u sebi vjeruju da zaslužuju najbolje od života, koje s vremena na vrijeme sumnjaju (jer to je normalno), koje ponekad zatvaraju oči, ali ne zato jer se boje, već zato jer ne mogu podnijeti nepravdu i ružne slike svijeta. No, isto tako, na tvrđavi su se te noći našle i žene koje se izdvajaju, koje duboko u sebi gaje posebnu jedinstvenost. No naravno da ću spomenuti i nekolicinu muškaraca koji su uveličali večer Divljih žena. Bili su tihi ali dovoljno glasni da osjetimo njhovu energiju, i to kako su uvijek uz nas.
U večeri Divljih žena pričalo se o svemu. O tome kako je krenuo naš put, kako smo se putem spoticale o mnoga kamenja, o tome kako je bilo teško i izazovno, o tome kako se nije odustajalo, usprkos svemu. Pričalo se i o inspiraciji koja je potrebna ženi kada se odluči “ozbiljno” baviti pisanjem, potpori bliskih ljudi za takvu vrstu inspiracije. Pričalo se o neravnopravnosti, predrasudama, gospodinu egu, otkazima i mobbingu. I o svemu drugome što dotiče svijet jedne Divlje žene. Ali najviše od svega pričalo se o pozitivnim emocijama, knjigama, predanosti, strasti i ljubavi. Na kraju večeri složile smo se. Mi smo te koje biramo. I na nama je sve. Svaki naš izbor, svaka naša odluka. Dobra ili loša. Svako kimanje glavom. Baš sve je na nama. Ako nije na nama onda je na drugima. A drugi vrlo rado prigrle našu neodlučnost. Zato Divlja žena nije neodlučna ili je bila, ali više nije 🙂
Uvijek me pitaju – što bih poručila mladim ženama koji se još uvijek traže? Mladim ženama ali i muškarcima koji se još uvijek traže poručila bih da uživaju u tom ‘traženju’, jer je to najljepši put na koji će ikada krenuti. Poručila bih im i to da u toj potrazi budu strpljivi, i da slijede svoj unutarnji glas čak i onda kada svijet kazuje suprotno, i da se u tim velikim životnim potragama povode srcem, a ne razumom. Rekla bih im i to da ne zaborave – istraživati! Učiti! Kucati na vrata! Lupati ako treba. Rekla bih im puno toga, ali nikada im ne bih rekla da odustanu!
“Govore da smo mi te koje biramo. Dobro govore. Postoje veličanstvene nagrade za one koje odaberu strme, teške puteve, ali godine skrivaju te nagrade. Što su gori uvjeti, to dublje ulazimo u pustinju. U njoj na kraju izrastu nevjerojatne stvari…” *ulomak iz moje knjige za Divlju ženu
I da kažem još nešto. Moja knjiga koju držite ili koju ćete tek držati u rukama nikada ne bi bila napisana da u mom životu, u vremenu čitanja spomenute knjige i vremenu nakon, nije bilo prisutnosti Ljubavi, duha i nečeg većeg od mene same.
I za kraj, današnji tekst i ovu prekrasnu priču završavam divnim riječima moje drage čitateljice Renate Gubić koja je za Divlju ženu rekla da je divna i da se pronalazi na svakoj stranici.
Žena zapravo postaje Divlja tek kad prestane divljati.
Slijede i zahvale jer bez nekoliko ljudi ova se večer ne bi dogodila. Hvala Romana Radojčić na svemu! Prvenstveno na tebi, kakva jesi ali i na tome što si se pobrinula da i Alis i ja zasjamo u svom sjaju na tvrđavi Barone. Hvala fotografima MarDin i tebi prekrasna Dolores Bura. Vaše se fotografije nalaze u tekstu. Hvala tebi Andreja Komljenović iz frizerskog salona La Mer prekranog D-resporta iz Šibenika što si nas baš lijepo uredila. Hvala i organizatorima tvrđave Barone, vama zaposlenicima koji ste nam priuštili opuštenu večer i prekrasan ambijent u kojemu smo u potpunosti uživali. Veliko hvala vama Šibenčanke i Šibenčani na apsolutno prekrasnoj večeri. Hvala i Tebi koji si se pobrinuo za sunce koje nas je obasjavalo. I najviše hvala vama, moje Divlje žene. ♡
Hvala vam svima i želim vam Svemir ljubavi.
Do sljedećeg susreta ljubim vas, Vaša Ingrid.
0 Comments