„ I have to be perfect!“
Zašto moraš? Ne moraš ti ništa. Savršenstvo je putna karta nesretnih ljudi. Ne vozi se tim vlakom. Taj vlak ne vozi nikamo…
Vjrujete li Vi u mitove?
Prečesto nas, i sa svih strana bombardiraju „savršenstvom“.
Moramo biti savršeni, moramo izgledati savršeno. Savršeno, i ništa manje od toga. No, ruku na srce daleko smo mi od savršenoga. Svijet u kojemu živimo grca od svoje nedostatnosti. Savršeni svijet kojeg sanjamo na kraju krajeva i ostane samo to, neostvareni san. Svijet u kojemu smo samim svojim rođenjem primorani živjeti pati od teškog kompleska. Kompleksa manje vrijednosti. Kompleksa dvoličnosti.
Svijet je nadasve čudno mjesto. Istovremeno tužno i smiješno. Neznam kako se vama čini ova lopta šarena i kakvim očima gledate na nju?! Meni je osobno savršenost tužna. Gledam ju i osjećam je svuda oko sebe. Dahće mi nad vratom od samoga jutra. Naporna je poput onih jebenih političara.
Prekrasno lice modela na tv-u, prelijepa petnaestogodišnja djevojčica reklamira kremu za bore. Ne smijem se,čak se i lagano nerviram iako mi krema protiv bora još uvijek nije potrebna. Ili se ja to samo tješim? Mijenjam program. Prosječna hrvatska majka vraća se kući s posla( nadam se plaćenog), kosa joj je sjajna i podatna, osmijeh zubat i bijel. Umor se ne nazire na njezinu licu, umor je ostavila na poslu. Ona je savršena majka i supruga. Netom po dolasku kuha ručak svojoj prekrasnoj djeci i izabraniku svoga srca. Juhu iz vrećice. Domaću. Jer oni to zaslužuju. Izrevoltirana gasim tv i napuštam stan. Ozbiljno razmišljam o poklanjanju svog tv prijemnika. I na cesti ju osjećam. Zapravo, nemoguće ju ju izbjeći. Savršene figure koračaju gradom. One druge niti ne primjećujemo.
Kako i zašto? Urla i viče nesavršeno dijete u meni…
Savršenost nam se uvukla u kosti. Vrišti iz mnogobrojnih izloga, sa naslovnica, sa dječjih igrališta, sa jumbo plakata. Gura se i nameće poput dosadnog komarca. Širi svoje ljepljive krakove gdje god stigne. Savršenost nam je postala nužna kao i zrak kojeg udišemo. Ako je ne udišemo na dnevnoj bazi nebrojeno mnogo puta, (p)ostat ćemo, ne dao Bog – nesavršeni. Iskreno, ne znam što je toliko loše u nesavršenosti. Zašto se na nju gleda kao na prijenosnu bolest? Pa se pitam, kada nam se i kako dogodio „kopernikanski obrat“? Kada smo se odlučili obratiti od samih sebe i postati netko drugi? U ovom slučaju, bolja verzija samoga sebe?
Kada je nesavršenost postala svršena stvar? Kada smo prestali voljeti odraz u ogledalu?
Tko je kriv za to?
Mi ili svijet? I mi i svijet, točnije zapadna strana svijeta. Ona ista strana koja potiče materijalizam, naglašeni konzumerizam, taštinu i vječnu mladost. To je ona strana svijeta u kojoj sunce nikada ne izlazi.
Svi težimo biti bolji, savršeniji…to je u redu, no, najiskrenije težimo li tome zbog sebe ili zbog drugih?
Savršenost… ‘Savršenstvo je bolest nacije’, nedavno je otpjevala i Beyonce u singlu ‘Pretty Hurts‘. Ta ista Beyonce koja mi nekako uvijek izgleda savršeno. Ili je to samo varka? Koliko su savršeni ljudi u našim očima zaista savršeni? Koliku moć mi dajemo savršenosti samim time što gorljivo vjerujemo u nju? Veliku moć.
I tako savršenost iz dana u dan postaje sve moćnija. Našom zaslugom. Obasipamo je pažnjom i veličamo ju. Divimo se tim savršenim licima, težimo biti poput njih. Oni su naši zemaljski Bogovi. Bogovi koji žive u crnim tv kutijama, kompjutorima, na fotografijama. Poklanjamo im pažnju veću nego što će ikada moći dobiti ovi drugi – Mali obični ljudi koji žive oko nas. Bića nesavršenosti.
Žude za našom pažnjom, pogledom i osmijehom. NO, što čekate?
Ako je već tako kako jest, nemojte u toj mahnitoj utrci sa savršenstvom (negdje putem) izgubiti sebe. I ljude koji čine vaš život. Poznajem puno zabavnih ljudi što bi značilo – nesavršenih. Nikada ih ne bi mijenjala. Njihova mi nesavršenost ispunjava život. Mogu misliti što tek oni misle za mene, ovako ludo nesavršenu. I vi imate nekog svog takvog zar ne?
Moramo biti savršeni? Zašto dovraga?
Nesavršenost je tako – zabavna. No ipak, nije za svakoga.
Ne zaboravite.
Savršenost je dosadna.
Savršenost je mit.
0 Comments