Rujan 2019. godine. Dobijam poziv, točnije mail od putničke agencije Jungle tribe da budem dio medijske ture na čarobni Bali koncem mjeseca listopada. Moram li reći da sam se nekoliko puta morala uštipnuti kako bih bila sigurna da su mail poslali na pravu adresu, istovremeno zateknuta mislima da bi moj san o posjetu tom čarobnom otoku uskoro mogao postati stvarnost? Sve se dogodilo brzo, taman onako kako najviše volim. Bez puno planova, razmišljanja, nagađanja. Sva velika putovanja u mome životu, kao i preseljenje na Tenerife 2015. godine desilo se u nekoliko dana ili tjedana, povratak u Hrvatsku sredinom 2016. isto tako. Život se dešava kažu, onda kada zaboravimo na planove, datume i kalendare. Tako je bilo i s ovim dugo željenim putovanjem. Nenadano, neočekivano, ali točno onda kada mi je najviše trebalo.
21. listopada. Putujem za Zagreb. Sama. Pet ljudi s kojima putujem na Bali ne poznajem, točnije upoznajem ih na aerodromu što mi je osobno još veće uzbuđenje. Nemam problema s sklapanjem novih poznanstava, ali ponekad imam problem s tim da budem dio nepoznate grupe ljudi, grupe koja svugdje ide zajedno, koja se nikada i nigdje ne odvaja. Kao nekakav nježni vuk samotnjak, duša sam kojoj oduvijek treba malo više prostora, praznoga mjesta na kojemu će osim vlastitih kofera raspakirati i metar svoje tišine, svojih navika i svojih knjiga. No prilika i put poput ovoga umiruje nemirnog samotnjaka u meni, pa se vrlo brzo i vrlo lako uklapam među ljude, neke mnogo mlađe od mene kojima je kao i meni, ovo putovanje prilika za odmak od posla, rutine, hektične svakodnevice, prilika za osobni rast, nove izazove, učenje, širenje kulturnih, mentalnih i duhovnih obzora, ali i prilika za susret s osobom koju tako često zaboravljamo susresti, a koju put na čarobni Bali neće moći zaobići. Prilika je to za susret sa samim sobom, svakome na njegov najiskreniji način.
Nakon četrnaest sati leta s vrlo ugodnim Turkish Airlinesom sletismo u Denpasar. I tada avantura zvana Bali uistinu krenu. U hotel na samom jugu otoka u mjestu Kuta stigosmo relativno brzo, praćeni prizorima koji nas ne ostaviše ravnodušnima. Impozantna priroda svuda oko nas, cvijeće i hramovi na svakom koraku, a blagi miris čarobnih štapića obavija naša osjetila, baš kao i prizori nasmiješenih, kako odraslih tako i dječjih lica dok se na svojim malim potrošnim motorima provlače kroz gradsku vrevu. Bali je kažu, kada govore o njemu otok osmijeha, nestvarne prirode, bogatih rižinih polja, hindu hramova, kraljevskih bazena, voća, cvijeća, plaža, vulkana i fantastičnog podvodnog svijeta. U šest, vrlo intenzivnih dana koliko smo proveli na otoku svjedočila sam svemu navedenom, osim podvodnog svijeta i kraljevskih bazena. To ostavljam za neki novi susret, za koji vjerujem da će biti vrlo skoro.
Dani koji su uslijedili bili su kako rekoh vrlo intenzivni, ali duhom i nekom neopisivom lakoćom ispunjeni. Tim više, na Baliju imah osjećaj kao da vrijeme poput nježnog vala tiho plovi, neovisno o nama, našim ambicijama i aspiracijama. Za bijelog čovjeka, čovjeka sa zapada kojemu je sirova navika iskorištavati vrijeme, prirodu i sve oko sebe, Bali je lekcija koju vrijedi okusiti otvorenim srcem. Za vrijeme našeg kratkog, ali do vrha ispunjenog putovanja ovaj nam je indonezijski otok otvorio vrata svih svojih vanjskih i i unutarnjih ljepota, i time nas uveo u svoj svijet koji počiva na filozofiji koju Balinežani zovu Tri Hita Karana a na kojoj počiva filozofija sretnog života na otoku. U slobodom prijevodu Tri Hita Karana znači „tri uzroka dobrobiti“ što znači da Balinežani svoju životnu filozofiju temelje na tri povezana sklada a to je pawongan – sklad među ljudima, palemahan – sklad sa priorodom i parhyangan – sklad s bogom. Nigdje to nećete tako jasno i u isto vrijeme nenametljivo okusiti kao na ovom čarobom otoku na kojemu živi nešto više od četiri miliona ljudi, smještenog između otoka Jave i Lomboka, na prijelazu iz Indijskog u Tihi ocean.
Kada me ljudi pitaju što sam sve vidjela na Baliju rijetko kada nabrajam imena svih tih za našu kulturu čudnovatih atrakcija kojima je cijeli otok ispunjen, jer moje iskustvo putovanja rijetko kada počiva na pamćenju imena najpoznatijih turističkih lokacija, no mjesta koja smo posjetili ostavili su dubok trag u meni, zato ću si dozvoliti proviriti u odaje svog dupkom ispunjenog dnevnika koje ispunjavah tih listopadskih dana, dok su mi stopala bila uronjena u ocean, a duša u ljubav.
Na Baliju smo dakle posjetili Nusa Duu, plažu na istoimenom poluotoku koja skriva besprijekorno bijeli pijesak, i gdje smo se na pučinu otisnuli ribarskim čamcima kojeg su za nas vozili ljubazni lokalci, nakon čega je uslijedila večera pod zvijezdama praćena tradicionalnom otočkom glazbom i prelijepom atmosferom. Ono što me posebno radovalo pri putovanju na Bali svakako je bio posjet Ubudu, umjetničkoj koloniji i neopisivo magičnom mjestu koje je prepuno umjetničkih dijela i nevjerojatnih slika lokalne kulture i najveće tržnice na otoku. Ubud je naime oduvijek bio poznat kao slikarsko selo, čije su ulice prepune šarenila, mirisa, okusa i mora turista koji svoju životnu inspiraciju dolaze crpiti u ovoj koloniji svjetovnosti i duhovnosti. Na putu do Ubuda posjetili smo, za nas turiste neizostavni Bali swing (da, one predivne ljuljačke iznad šume koje gledate na instagramu, e to je to 🙂 ) kao i park ptica gdje su me timaritelji iz parka među stotinama ljudi izabrali da hranim životinje.
Sljedeće stajalište nam je bio Elephant Cave, Goa Gajah, hram čiji ulaz ima oblik glave slona pa mu otuda i dolazi naziv. Počeci datiraju iz 11. stoljeća a posvećen je boginji zaštitnici djece, rođenja i iscjeliteljici žena. Na ovom smo izletu dobili jedinstvenu priliku probati najneobičniju i najskuplju kavu na svijetu, Kopi Luwak. Šetnjom kroz vrt začina susreli smo životinje koje su zaslužne za proizvodnju spomenute kave. Na otoku nismo zaobišli ni posjet najaktivnijem vulkanu Batur, i istoimenom jezeru koje je najveće na otoku. Niste bili na Baliju ako niste posjetili jedan od velikih prirodnih rezervata dugorepih makakija. Nevjerojatna, velika šuma, obrasla mahovinom, krije u sebi preko 600 majmuna i oko 150 vrsta drveća. Tako smo i mi posjetili Sangeh Monkey Forest gdje smo se družili s razigranim i veselim majmunima u njihovom prirodnom okruženju. E to je zaista bio pravi „majmunski“ doživljaj 🙂
Mjesto koje me se najviše dojmilo na otoku je Pura Besakih hram, Balijev najsvetiji hram, (ujedno i mjesto gdje smo kolegica Senka, Barbara i ja doživjele jedan predivan i iscjeljujući susret koji ću pamtiti čitav život), a koji se naziva i „Majčin hram“ a dio je velikog kompleksa od 22 hinduistička hrama, na padinama planine Agung, gdje po vjerovanju počivaju preci domaćeg stanovništva. Svi hramovi se nalaze na jednoj osi i smisleno su građeni tako da simboliziraju put duše do vrha svete planine. Osim ovog posebnog mjesta jako me se dojmila i poznata Tirta Gangga palača, u prijevodu „Sveta voda iz Ganga“ koja predstavlja primjer prave kraljevske vodene palače. Centar same palače je impozantna fontana od 11 katova.
Za kraj našeg putovanja posjetili smo i plažu Virgin Beach gdje smo se opustili družeći s predivnom lokalnom dječicom kojoj smo na kraju druženja podijeliti svoje Jungle Tribe majice, a čije oduševljenje i osmijeh na licu nikada neću zaboraviti. Na sam dan odlaska i leta kući uronili smo u velika rižina polja čije bujno zelenilo prožima sve kutke Balija, a koje vas nježno navodi da se zaljubite u svaki kutak ovog malog, ali velikog svijeta u svijetu, mjesta koje ima moć da vas svojom meditativnom energijom, u trenutku kad jednom sletite na njegovo tlo, u trenu isključi od vama poznatog, realnog svijeta.
Duša mi pjeva, poškropljena rižom i morskom solju. I nisi bila na pravom putovanju ako se kroz obzore nekih dalekih i nepoznatih mora i valova nisi provlačila sasvim sama. I nisi bila na svom pravom putovanju ako se kroz košmare nekih naučenih i krutih okova i lanaca nisi oslobađala sasvim sama. I nisi bila na svom pravom putovanju ako se kroz tvoje srce i grudi nije na trenutak uzdizala tama, tmina u kojoj si mogla opipati osinje gnijezdo vlastitih strahova. Ne, nisi bila na svom pravom putovanju ako se s njega nisi vratila gola i bosa. Na kraju svi uvide, nitko od nas ne može zadržati ništa od onoga što ima, ali može stvoriti ono što je vrijedno gubljenja. Osjetiti ljepotu putovanja u dvoje neizmmjerna je sreća, no osjetiti ljepotu putovanja u jedno neizmjerna je snaga. Nikada se u meni sreća i snaga ne ljubiše kao do sada. A mislila sam da sam sasvim sama.
Bali, hvala ti na svemu. ♥
Naročito na spoznaji sebe koja je uslijedila nakon tebe.
I naravno, hvala jungletribe.hr.
izgleda predivno!