I doći će ti SVE onda kada se tome budeš najmanje nadao, onda kada otključaš vlastite zaključane sobe, onda kada se izložiš svjetlosti nepoznatoga ne proklinjući ni na trenutak dojučerašnji mrak. I doći će ti sve. Onda kada poželiš želje koje će nastati u utrobi tvoga srca, a ne u košmaru tvoje glave. Želje koje će služiti ne samo tebi, već i ljudima oko tebe. Vrijedne želje, one zbog kojih ćeš otpustiti oholost i nepromišljenost, a zaposliti strpljivost i zahvalnost. Koliko te je samo puta život uvjerio u to da ti za tvoju vlastitu sreću nije bilo potrebno ostvarenje svih želja, već onih pravih. Ali čovjek kada previše želi onda previše i griješi. Možda je zato ovo pravo vrijeme da prestanemo željeti sve i usmjerimo se na ono što nam zaista treba. Koje li divote u onome tko naiskap okusi ono o čemu je do jučer maštao. Taj se više ne boji zbunjenosti, i taj se više ne ustručava strpljivosti. Jer dobro zna da ga ništa što mu je suđeno ne može zaobići. Jer kao što more pronalazi obalu, tako će i naše istinske želje pronaći nas, bez obzira koliko dalekom pučinom života odlučili zaploviti.
I došlo ti je SVE onda kada si zaboravio na nepovjerenje i sumnju, sjećaš li se toga dana, onda kada si bez imalo straha u brod svog života pustio i one nevjerne duše, one koji su ti šaputale da je sve o čemu sanjaš nestvarno i nemoguće. To ti je samo pokazalo koliko je šaroliko veslo ljudskih težnji i koliko različitih nijansi na njemu ima. I došlo ti je sve. Ne preko noći, i ne odjednom, ali baš onda kada ti je najviše trebalo. I bile su to male stvari, rek’o bi čovjek puke sitnice, ali su te baš te sitnice održale na površini života onda kada si osjećao da toneš u bezdan vlastitih čežnji. Nebo rijetko koga ostavlja praznih džepova, mi smo ti koji na svojim vlastitim kaputima ušivamo rupe bojeći se da će nam tuđe ruke ukrasti ono što je sada navodno zauvijek naše. Koje li ljepote u onome koji odbija postati robom pogrešnih želja, taj će prvi osjetiti što znači živjeti život u radosti i obilju. Jer kao što jutarnja svjetlost preplavljuje u isti tren i svijet i naše vlastite oči, tako i svakoga od nas bez imalo sumnje preplavljuje sve ono bez čega ne bi mogli ni preživjeti, a kamoli – željeti više.
…
Ovaj tekst je dio Blogbuster projekta.
moj omiljen tekst:) od tvojih novijih…:)