by ingrid | pro 13, 2017 | kreativno pisanje, Život
Živi mi se. Šapnula sam, najprije sebi, pa onda njemu. „Živi mi se u Hrvatskoj. Vratimo se kući.“ nastavila sam šaputati. Živi mi se životom koji će mi trošiti i srce i dušu, koliko god teško bilo. Ne živi mi se u imaginaciji strane zemlje, već u realnosti vlastite....
by ingrid | pro 8, 2017 | Život
Sjećaš li se one mokre, kišne, prosinačke večeri? Večeri kada smo koračali jedno uz drugo, ja tek možda korak iza tebe, korak toliko da osjetim da me vodiš i da sam sigurna u rasponu tvojih velikih, muških njedara. Tu sam ti večer poželjela kupiti nešto, nešto veliko....
by ingrid | stu 25, 2017 | Život
Pisala sam u svojoj prvoj knjizi: S nekim se ljudima družimo jer nas čine sretnima. Navlače nam osmijeh na lice. Pune samopouzdanjem. Vraćaju vjeru u dobre ljude. Takvih ljudi je MALO. S nekim se ljudima družimo jer nam podižu ego. Čine da se osjećamo većima. Naigled...
by ingrid | stu 9, 2017 | Život
Gledam ih kako rastu. Ljude oko sebe. Kolege, prijatelje, poznanike, stare ljubavi. Gledam, baš svakoga od njih. Svi oni poput mene imaju svoje snove, svoje čežnje, sumnje i strahove. Naposljetku, svoje korijenje. Baš zato smo drugačiji. Zbog tog nevidljivog,...
by ingrid | stu 2, 2017 | kreativno pisanje, Život
Pročitana u dahu. U jedno oktobarsko poslijepodne. Neki kažu da se poezija čita polako, i kroz neko vrijeme no ja to priznajem s Rupi nisam uspjela, niti željela. To činim s poezijom Nerude, Rumija, Jesenjina, Pessoe, Cohena no Rupi sam poklonila jedno kišno...
by ingrid | lis 22, 2017 | Život
Priznajem, bojim se da ne izgubim ljude koje volim. Oduvijek. Bojim se i to da trčeći užurbanim kotačićem svog života ne ostanem bez daha i da se ne izvrnem negdje nasred ceste. Tome u prilog ide i moja krvna slika (anemija od dječjih dana). Bojim se da ne osramotim...
Najnoviji komentari