Otkrij dubinu riječi i oplemeni svoj život na mom Blogu
Nadahnjujući putokazi za sve one koji od života traže više
Dragi moji, predstavljam vam svoj potpuno novi, autorski proizvod iz kreativne radionice moje malenkosti a riječ je o "Poetskim karticama za dušu" koje sam u ovom novom, (ne)normalnom vremenu u kojemu živimo stvorila u želji da inspiriraju, ohrabre, prigrle, nadahnu i...
Treba naučiti stati i oprostiti
Opraštam si sve one dane, nemirne i teške, kada sam prebirući po zemlji svoga tijela umjesto plodnih i zelenih polja nailazila na duboke i crne rupe u koje sam poput živoga pijeska, svakodnevno propadala. Trebalo je proći dugo kako bih shvatila da sam te rupe u...
Vjeruj ljudima. I kada te hvale, i kada te gaze
... Vjeruj ljudima koji te lažu. Zbuni ih svojim naivnim povjerenjem, nesvakidašnjom naivnošću i staromodnom odanošću. Vjeruj ljudima i kada ti istinu govore. Ne radi razliku između to dvoje. Neka se izvori tih oprečnih rijeka kroz tebe izliju u jedno more. Neka se...
Reci mi, što bi radila da dobiješ priliku do kraja života ne raditi ništa?
Moje me želje guraju do ruba. Nemam kamo uzmaknuti. Mogućnosti istovremeno vrište da se probudim jer, svi se slažu kada kažu, „želje su jedno, mogućnosti drugo“. Nedavno sanjah nesvakidašnji san. Bila je noć punog mjeseca, a tih sam noći sklona sanjati potpuno lude i...
“Sail & Learn” – nezaboravna ljetna škola u koju bih se uvijek vratila
Polovica je ljeta. Taman kada sam pomislila da su ljepote Dalmacije i naših čarobnih otoka iza mene, i da im se vraćam tek iduće godine, sasvim neočekivano dobijam poziv od Visoke poslovne škole PAR u Rijeci (gdje sam predavala ove zime) da im se pridružim u morskoj...
Nije nebo krivo, ako skreneš krivo …
Reci mi, jesi li ikada bila u situaciji da se nađeš na nekom životnom raskrižju i ne znaš kamo dalje? Jesi li ikada stajala na pola puta, tužna, umorna i bijesna? Jesi li ljutito psovala, optuživala nebo, optuživala ljude, tražila znakove, ne nalazila ih, bilo kakve,...
Ne pali se sreća na zlice, gotovane i lijepa dupenca
Oduvijek sam točno znala što želim, no ne i kada ću i kako do toga doći. Oduvijek sam se pitala, kada je ona „sreća prati hrabre“ bila na nečijem jeziku, daje li ta sreća neke dodatne bodove onima koji vjeruju u vremenu kada nitko ne vjeruje nikome, onima kojima je...
Nema opasnijeg mjesta na svijetu od plićaka vlastitih strahova
Ovoga tjedna Mjesec će biti u Jarcu što znači da ćemo svi biti pomalo rezervirani, kruti i emotivno suzdržani. (op. mnogi su i bez punog mjeseci takvi). Maštat ćemo da dobijemo 3 miliona na lotu, ali naravno, nećemo se sjetiti ni uplatiti listić, a onda ćemo u...
Motorom od Rijeke do Crne Gore – morska avantura koju ćemo zauvijek pamtiti
"Ajmo u Crnu Goru!" "Pričaju mi da je tamo predivno... ajmo daj." Tom je mišlju krenula naša avantura na dva kotača. "Okej, mogli ali samo da znaš, ako idemo, idemo motorom. Ne mislim se voziti autom do tamo. Gužve su, izgorjet ćemo." "Okej, može. Ionako mi je to...
Ne trebam više svuda biti, sve ljude znati, sve isprobati …
Mijenjam se. Ne znam točno kako da to opišem i je li mijenjanje prava riječ za stanje u kojemu se trenutno nalazim, ali ono što znam jest da u posljednje vrijeme intenzivno osjećam neke čudne promjene u svome tijelu, neku čudnu prazninu, čudan val, velik, snažan,...
C. Ara Campbell – pismo svim obeshrabrenim dušama
Ovo su riječi koje me danas pronađoše a koje s radošću dijelim s vama drage moje. Riječ je o mislima jedne divne žene, vizionarke, spisateljice, učiteljice, žene koja svojim riječima pomaže drugim ženama na putu iscjeljenja. Nevjerojatno je kako sve dolazi onda kada...
Radije ću biti most koji gaze, nego zid koji zaobilaze
Mnoge žene čeznu biti ponesene. Žele živjeti strastvenim životom ali na kraju život provedu gledajući ga sa sigurne udaljenosti. Kada sam prije nekog vremena u gradu sasvim slučajno srela svoju staru prijateljicu, nazovimo je Ana, ni slutila nisam da će mi dati...
Zaveli su nas mislima da smo face ako kažemo „Ja sam ti takav/a i gotovo!“
Ako mi nešto može i zna uzbuditi živce, malo manje maštu, onda je to trenutak kada netko izgovori riječi "Ja sam ti takva/takav i gotovo!" Ne znam za vas ali mene takva izjava uznemiruje, plaši i nasmijava istovremeno, čak i toliko da se zapitam što to stoji iza...
Sve od sebe daj, samo ne daj da ti nije stalo
I trebala sam ... biti opreznija. I mogla sam ... postati zlopamtilo. I imala sam priliku ... zatvoriti se u sebe. I povrijedili su me ... neki krivi ljudi. I boljele su me ... njihove krive namjere. I ... Stalo mi je da to shvatim prije nego postanem ona tvrda,...
Sreća dođe nenadano. Onda kada zaboraviš da je nedjelja i da sutra moraš na posao …
Dođe li sreća u kuću kada ugasne dan, a upali se mrak? Kada otpustimo kočnice, boli, uzdisaje, kada ne moramo raditi više ništa, tek postojati? Ili se sreća u kuću ušulja tek kada se podmire svi računi, svi tjedni zaostaci? Kada su djeca uspavana, pas nahranjen, roba...
Njezina priča: “Može se živiti bez novaca. To je moja teza koju idem dokazati sebi i onima koji me prate.”
Ukratko, upoznala sam je u Zadru, da nju, osobu X, prošle godine na jednoj inspirativnoj koferenciji koja veliča uspjeh, motivaciju i dakako bilo koji odblik inspiracije koja je u stanju od svakoga od nas učiniti osobom vrijednom vlastite priče. Dojmila me se istoga...
Računaj na mene. Malo više u nadanju, malo manje u jadanju
Sjediš nasuprot mene, riječi ti vrludaju usnama, izgovaraš: „Ne mogu više ...“ Ne izgovaraš sve riječi odjednom, ali ono što ne izgovaraš, čitam ti u očima. Slušam te pozorno, a potom i sama progovaram. Dijelim s tobom svoje sumnje i strahove. Jadam ti se. Nudim ti...
Živimo u svijetu u kojem ne zatvaramo usta, a i dalje nemamo s kim iskreno popričati
Jeste li se ikada zapitali zašto smo danas usprkos toliko visokoj razini komunikacije usamljeniji nego ikada? I zašto s prijateljima i članovima obitelji ponekad ne možemo razgovarati o svemu onome što nas zaista zanima i tišti? Vjerujem da jeste. I ja jesam. I to baš...
Koliko je slobode (ali i para), u životu jednog – freelancera?
Teče peta godina otkada radim kao freelancer. Iskreno, ne znam gdje su proletjele te godine ali znam da ih ne bi mijenjala za ništa. Posljednji put kada sam radila za nekog drugog, sjećam se jako dobro, živjela sam u Zagrebu, imala sam dvadeset i sedam godina, diplomu...
“Slabosti, ime ti je žena.”
Već neko vrijeme pokušavam biti čvršća nego što zaista jesam. Trudim se raditi stvari koje bi trebale ojačati moju naizgled osjetljivu, hipersenzibilnu prirodu. Trudim se barem malo nalikovati na ljude koji na sve teško odmahuju rukom, koji se nakon pet minuta tuge...
Svi mi imamo svoja (jedva) čekanja …
Ima nečeg opojnog u (jedva) čekanju. Najopojnije je kada čekaš ljubav, to znaju oni koji su (na)rasli u tom čekanju. Ona se čeka toliko dugo da zaboraviš zašto si krenuo i kome si pošao. Kamo sreće da je dočekaš trijezan, bez trunke sumnje, vječan u želji da ne...
Kakva ti je korist imati tijelo leptira, ako ti je ispod njega duša gusjenice?
https://www.youtube.com/watch?v=ZF5uj89Ba64 Živi mi se. Šapnula sam, najprije sebi, pa onda njemu. „Živi mi se u Hrvatskoj. Vratimo se kući.“ nastavila sam šaputati. Živi mi se životom koji će mi trošiti i srce i dušu, koliko god teško bilo. Ne živi mi se u...
Sanjala sam da ti nemam ništa za dati i to me probudilo
Sjećaš li se one mokre, kišne, prosinačke večeri? Večeri kada smo koračali jedno uz drugo, ja tek možda korak iza tebe, korak toliko da osjetim da me vodiš i da sam sigurna u rasponu tvojih velikih, muških njedara. Tu sam ti večer poželjela kupiti nešto, nešto veliko....
Kad se ljudi istinski osjete, sve se druge riječi predosjete …
Pisala sam u svojoj prvoj knjizi: S nekim se ljudima družimo jer nas čine sretnima. Navlače nam osmijeh na lice. Pune samopouzdanjem. Vraćaju vjeru u dobre ljude. Takvih ljudi je MALO. S nekim se ljudima družimo jer nam podižu ego. Čine da se osjećamo većima. Naigled...
To što ovaj do tebe raste, ne znači da se ti smanjuješ
Gledam ih kako rastu. Ljude oko sebe. Kolege, prijatelje, poznanike, stare ljubavi. Gledam, baš svakoga od njih. Svi oni poput mene imaju svoje snove, svoje čežnje, sumnje i strahove. Naposljetku, svoje korijenje. Baš zato smo drugačiji. Zbog tog nevidljivog,...
Mlijeko i med – poezija s glasom suvremene žene
Pročitana u dahu. U jedno oktobarsko poslijepodne. Neki kažu da se poezija čita polako, i kroz neko vrijeme no ja to priznajem s Rupi nisam uspjela, niti željela. To činim s poezijom Nerude, Rumija, Jesenjina, Pessoe, Cohena no Rupi sam poklonila jedno kišno...